Papa se muslimanima nema za što ispričati, što je potvrdio i za jučerašnjega angelusa. Njegovo je žaljenje zapravo iskazivanje neugodnog iznenađenja time što se islamski svijet razljutio zbog njegova predavanja znanstvenicima u Regensburgu.
Jedini koji je trezvenije reagirao bio je, po običaju, prvi čovjek muslimana u Hrvatskoj Ševko Omerbašić, koji je napomenuo kako bi ipak prvo trebalo pročitati što je Papa točno rekao. U tome zapravo i jest bit cijele ove napumpane afere. Sa sigurnošću se može reći da gotovo nitko u islamskome svijetu (posebice oni koji prijete, prosvjeduju na ulicama i napadaju kršćanske crkve), ni izdaleka nije pročitao Papino predavanje, nego je samo tko zna iz koje ruke čuo ili pročitao da je Papa navodno rekao nešto pogrdno o proroku Muhamedu. A to uopće nije točno!
Papino je predavanje, odmah nakon što je izrečeno, na nekoliko jezika objavljeno na vatikanskoj internetskoj stranici i svatko ga je mogao pročitati prije nego što je reagirao. Jer, Papa se obraćao znanstvenoj publici, a ne običnim vjernicima, i predavanje je bilo o odnosu vjere i razuma. Štoviše, samo je citirao njemačkog profesora Theodora Khouryja iz Münstera, koji je nedavno objavio za neke sporan dijalog između bizantskog cara i islamskog teologa, a kojega zbog toga nitko nije napao.
Ali zato Papu sad treba itekako omalovažiti. Nekome je to možda bio i cilj, i ne samo u islamskome svijetu, u kojem ima onih koji pokazuju veliku tendenciju prema fundamentalizmu, fatalizmu i krajnjoj isključivosti u kojoj nema mjesta dijalogu.