Mostarski biskup Ratko Perić svoj susret s papom još je jednom iskoristio da svali drvlje i kamenje na Međugorje, ali i da ponovno napadne novinare. Jasno i zašto, jer mu je očito u Večernjaku i te kako zasmetao nedavni tekst kako bi papa Međugorje mogao proglasiti međunarodnim svetištem, za što postoje svi uvjeti.
Na žalost, ne samo da Perić nije rekao ništa novo u svojoj već iskonskoj borbi protiv Međugorja nego izvrće ili prešućuje činjenice, manipulira, ne govori istinu... Dapače, svoj zaključak on izvodi iz jednog papina osmijeha! Činjenica jest da međugorska ukazanja Crkva još ne priznaje, niti će ih priznati dok ona traju prema tvrdnjama vidjelaca.
Ali isto tako je činjenica da su još jugoslavenski biskupi, iako pod pritiskom samog Josepha Ratzingera, odlučili da se mora voditi pastoralna briga o ljudima koji dolaze u Međugorje, a pokojni kardinal Franjo Kuharić u više je navrata govorio da su biskupi priznali Međugorje kao hodočasničko mjesto. Dakako, dopuštena su hodočašća u privatnom aranžmanu i bez priznanja ukazanja. Ali Perić to prešućuje. Poznato je da je Vatikan još Perićeva prethodnika Pavla Žanića, također nesklona Međugorju, kočio da ne brza u svojim odlukama, čak ga korio, a isto tako je iz Rima poručivano da su Perićevi stavovi samo njegovo osobno mišljenje i ništa više. Umjesto da provodi crkvene odluke, pa da se u Međugorju pojavi pred mnoštvom i predvodi brigu za sve te ljude, Perić onamo dolazi samo po službi, na krizme, primjerice, ali ne štedi rječnik kad treba oplesti po Međugorju.
Sve je to rezultat "hercegovačkog slučaja", svojevrsnog crkvenog raskola u Hercegovini i antagonizma između franjevaca i biskupijskog svećenstva. Međugorje je toliko podijelilo crkvene ljude da dio njih o tom fenomenu ne raspravlja na znanstvenoj, nego koji put na veoma prizemnoj razini. A Perić, kad god stigne, samo dolijeva ulje na vatru.