Jezivo upozorenje pred omišku tragediju: Vesna je ocu tik prije buktinje pokazala prijetnju, a onda je vatra sve progutala

„Otišla sam iz Omiša, a sve mi miriše na dim. Ne znam umišljam li – koža, kosa, zrak, ljudi oko mene…“ Tako je svoje iskustvo nakon katastrofalnog požara koji je poharao omiško područje opisala Vesna Matić, stanovnica Nemire, koja je sa svojom obitelji ostala braniti kuću pred vatrenom stihijom. U objavi na Facebooku zahvalila je susjedima, članovima obitelji i prijateljima koji su pomagali u gašenju i spašavanju imovine. Kako navodi, njezina je obitelj dobro, a kuću su uspjeli sačuvati. Ipak, zadobili su manje ozljede – ogrebotine, opekline, modrice i progorenu kosu.

Djeca su, kaže, evakuirana brodom, dok su gosti poslani dalje. U tom trenutku u Omišu je, prema njezinoj procjeni, bilo oko 12.000 ljudi. „Nije nam ovo prvi požar i znamo što činiti, ali ovaj je bio drugačiji“, napisala je Matić, opisujući koliko je brzo i nepredvidljivo vatra napredovala. Prema njezinu svjedočenju, vatra se širila u velikim naletima i u više smjerova, zbog čega je situacija bila iznimno teška za predvidjeti. „Više se činio na tren kao neko mitsko biće, a ne prirodna katastrofa“, opisala je požar.

U njezinoj kući, kako navodi, otac koji ima 75 godina odlučio je ostati, a za njim je ostalo još nekoliko članova obitelji. Znali su da će morati izdržati noć, budući da kanaderi ne mogu djelovati po mraku. „Hajmo izdržati dok ne dođe kanader“, prisjetila se. Problem je vrlo brzo postala voda. Zalihe su nestale, pa su cijelu noć kantama i loncima zahvaćali vodu iz bazena. „Bazen nas je spasio“, napisala je. Istodobno nisu znali što se događa s članovima obitelji koji su evakuirani prema plaži. Posebno je strahovala za sestru koja je s troje male djece, u dobi od tri, šest i devet godina, nekoliko sati provela u moru čekajući mogućnost ukrcaja na brod.

Matić se u objavi osvrnula i na probleme koji su se pojavili tijekom evakuacije. Posebno je kritizirala vozače koji su u panici ostavili automobile nasred ceste. Prema njezinim riječima, u jednom je dijelu naselja ostavljeno oko 30 automobila, iako vatra na tom području nije stigla do prometnice. Automobili su, navodi, bili zaključani i otežavali prolazak vatrogascima i hitnoj pomoći.

Smatra da bi u kriznim situacijama trebala postojati bolja organizacija i jasnije upute građanima. „Ako već zbog panike moraš ostaviti automobil, ostavi barem ključeve unutra da ga netko može pomaknuti“, poručila je. Kao jedno od mogućih rješenja predlaže uvođenje svojevrsne civilne službe za zaštitu od požara na razini naselja, koja bi u kriznim situacijama mogla pomagati u organizaciji prometa i usmjeravanju građana.

Matić upozorava i na problem održavanja okućnica. Suho raslinje, grane, borove iglice i nagomilano smeće, smatra, mogu postati dodatno gorivo za požar. „U ovakvim uvjetima to više nije samo stvar neurednog dvorišta ili osobne odluke. To može ugroziti cijelo susjedstvo“, napisala je, pozivajući na strože kontrole i kažnjavanje onih koji ne održavaju svoje okućnice. Posebno je istaknula i odgovornost komunalnih službi za pravodobno uklanjanje otpada. Prema njezinu svjedočenju, u njezinu se slučaju među prvim mjestima zapalila upravo zona oko kante za smeće, koja se od velike topline rastalila i spojila s betonskom podlogom.

Još je jedna okolnost, kako kaže, posebno jeziva gledano iz današnje perspektive. "I onda jedna sasvim slučajna, ali danas jeziva podudarnost. Na dan požara, ujutro 13. 8., govorila sam tati kako se ispod Elektre, uz našu kuću i cestu, nije očistila borova iglica. Nije je očistila ni Elektra ni cestovna služba, koja bi pojas uz cestu trebala održavati čistim. Vjetar je na to mjesto nanio još puno smeća. Rekla sam tati: 'Hajmo to sami počistiti.'

Nismo stigli. A onda je upravo taj materijal postao gorivo za širenje požara od gore prema svim kućama dolje u naselju. 5 sati smo to polijevali. Sve institucije, pravne osobe i javna poduzeća koja imaju obvezu održavati svoje površine moraju tu odgovornost shvatiti ozbiljno. Je li postoje propisane udaljenosti i obveze čišćenja oko objekata, vodova i prometnica, one se moraju provoditi prije požara, a ne tek nakon njega. Neka čiste 5 metrara izvan granice svog objekta."

Nakon iskustva koje je proživjela, Matić smatra da se iz požara moraju izvući konkretne pouke. Među ostalim, upozorava na potrebu bolje dostupnosti vode i jasne evidencije hidrantske mreže. Građani, kaže, moraju znati gdje se nalaze hidranti, koji su najbliži izlazi iz naselja i kojim se putevima može evakuirati. Zalaže se i za edukaciju djece i odraslih o ponašanju tijekom požara. Dok se u školama provode vježbe evakuacije u slučaju potresa, pita se dobivaju li djeca dovoljno praktičnih uputa o tome kako postupiti kada izbije požar.

Matić smatra da bi građani trebali znati osnovna pravila zaštite od dima i vatre te unaprijed imati pripremljenu osnovnu opremu, uključujući kante za vodu, a ondje gdje je moguće i opremu kojom se voda može crpiti iz bazena ili drugih izvora. „Ne možemo spriječiti svaki požar. Ali možemo biti spremniji. Možemo čistiti. Možemo organizirati. Možemo educirati djecu i odrasle. Možemo osigurati prohodne ceste. Možemo zahtijevati da službe rade svoj dio posla“, poručila je. Na kraju je još jednom zahvalila svima koji su tijekom požara ostali pomagati, gasili vatru, nosili vodu i brinuli o drugima. „Jer ovaj put smo imali sreće. I ogromnu pomoć ljudi oko nas. Ne ponovilo se“, zaključila je.