Tko je u pravu, oni koji su zadovoljni današnjom Hrvatskom i koji će reći da je od svoje samostalnosti do danas ostvarila čudesne uspjehe, ili oni nezadovoljni, koji će nizati njezine neuspjehe?
Naravno, nisu u krivu ni jedni ni drugi, no danas, kad slavimo 26. obljetnicu državnosti, kudikamo je važnije pitanje: jesmo li u našoj državi svi jednaki? I je li Hrvatska sačuvala one vrijednosti na kojima je s ponosom utemeljena ratne 1991. godine? Odgovori na ta pitanja, nažalost, nisu potvrdni. Da su potvrdni, danas ne bismo svjedočili dubokim podjelama u društvu, toliko dubokim da im se ne naziru ni kraj ni pogubni učinci.
Kao da smo zaboravili da Hrvatska nije država samo Hrvata nego je i država svih ostalih koji je vole i rade za njezinu dobrobit. Ona nije država ni samo liberalnih i konzervativnih, samo lijevih i desnih, osobito ne onih koji bi je uredili prema isključivo svojoj ideološkoj orijentaciji i prema svome svjetonazoru. Ona je država i velike većine ostalih, tolerantnih, koji u neistomišljeniku ne vide neprijatelja, nego jedino – neistomišljenika, s kojim se ne slažu, ali ga poštuju. Hrvatska nije država u kojoj su ustaške žrtve, pobijene u Jasenovcu ili na kojem drugom stratištu, veće i vrjednije od partizanskih žrtava, pobijenih u bleiburškoj tragediji ili na kojemu drugom mjestu.
Ona nije država samo povlaštenih političkih i gospodarskih elita nego mora biti država i onih obespravljenih, koji rade, a ne mogu zaraditi za život dostojan čovjeka. Hrvatska nije država samo tatinih sinova za koje se uvijek netko pobrine, ona mora biti država i svoj onoj djeci čiji očevi nisu utjecajni i moćni. Ona ne smije biti ravnodušna prema onima koji nemaju novca za skupi lijek, onima koji preživljavaju pabirčeći po kontejnerima, ali ni prema onima koji izigravaju njezine zakone. Njezini zakoni moraju biti jednaki i za premijera i za čistača, za suca i kriminalca, za HDZ-ovca i SDP-ovca, za vjernika i nevjernika, za heteroseksualca i homoseksualca.
Dok Hrvatska ne bude takva država, uzalud nam svi njezini dani slave i ponosa.
SVE TEKSTOVE IZ SPECIJALA DAN KADA JE HRVATSKA PREŠLA RUBIKON ČITAJTE OVDJE.
Nismo jedanki niti bi to bilo u redu. Samo idite radnim danom po terasama i barovima svih naših većih mjesta pa ćete vidjeti koliko mladih ljudi uz kavu i piće gubi vrijeme, a brojni drugi se znoje. Da li je to jednakost ?