Je li moguće biti kulturni kršćanin bez vjere?

Burne reakcije izazvala je, napose u katoličkim i anglikanskim medijima, izjava Richarda Dawkinsa, umirovljenog oxfordskog profesora, evolucijskog biologa i zoologa, najpoznatijeg po svojem žestokom zagovaranju ateizma, izrečena u intervjuu za britanski LBC radio. Razgovor se isprva vodio o sve manjem sudjelovanju stanovništva u crkvenim obredima, a onda se prenio na širenje islama po Britaniji i drugim europskim zemljama (voditeljica je iznijela podatak – neprovjereni – da se po Europi trenutačno gradi oko četiri tisuće džamija).

Dawkins je izjavio da je užasnut zbog toga što se u Britaniji promovira ramazan umjesto Uskrsa, jer je Ujedinjeno Kraljevstvo kršćanska zemlja. Ako bi morao birati između kršćanstva i islama, uvijek bi se opredijelio za kršćanstvo, koje je, po njegovim riječima, pristojna religija za razliku od islama. Argumentirao je to razmjerno povoljnim odnosom kršćanstva prema ženama, dok je islam mizogin i neprijateljski i prema gej osobama. Mogućnost preobrazbe Britanije u većinski muslimansku zemlju potpuno mu je odbojna. Svoj je stav objasnio time da on, doduše, nije vjernik i ne vjeruje u temelje kršćanske vjere (uskrsnuće ili to da je Marija bila djevica), ali da je kulturni kršćanin (u smislu toga da prihvaća kršćansku kulturu). Voli engleske katedrale i župne crkve, božićne pjesme i očito sve što spada u svjetovna obilježja kršćanstva.