Javni sektor nema model plaća da razdvoji 'žito od kukolja'

Oblikovali smo društvo u kojem je kult rada izgubljen. Radili tristo ili tri operacije godišnje, prihodi će vam biti jednaki, napisao je za jučerašnji Večernji list poznati zagrebački neurokirurg dr. Darko Chudy, koji tvrdi da veća plaća nije razlog što liječnici napuštaju zemlju, nego to čine jer smo uspostavili sustav koji ne nudi rad i napredovanje u struci. – Kvalitetan rad u javnim ustanovama gotovo je nepoželjno društveno ponašanje – tvrdi pročelnik neurokirurgije u KB-u Dubrava navodeći niz primjera kako se u njegovoj struci izvrsnost ne vidi na plaći. Sindikalac Vilim Ribić kaže da je dr. Chudy u pravu kad spominje anomalije u nagrađivanju.

– Sustav se održava zahvaljujući entuzijazmu dijela ljudi, ali sindikat nije odgovoran za takvo stanje nego politika – tvrdi Ribić. On sam je proteklih desetak godina sudjelovao u izradi triju zakona o plaćama, ali sve tri verzije su još u ladicama.

Prioritet je reforma

– Treba razlikovati žito od kukolja. Dok god je plaća ista, radio ne radio, stanje u školstvu, zdravstvu i socijali bit će kao sada. Zato je ta reforma prioritetna – ističe Ribić koji je svjestan da ljude koji odgovorno i s entuzijazmom rade svoj posao frustrira nerad ostalih. Sociolog Dragan Bagić smatra da bi šefovi odjela u javnom sektoru trebali dobiti veći manevarski prostor u upravljanju financijama.

– U bolnicama je sve određeno kolektivnim ugovorima i limitima HZZO-a. Šefovi u javnom sektoru su obični administratori i zbog toga treba mijenjati koncept upravljanja. Ravnatelji bolnica sad jedino mogu smijeniti jednu osobu s mjesta šefa klinike i postaviti drugu, ali nemaju sredstva kojima bi upravljali. Zato se liječnici utrkuju za šefovske pozicije da bi dobili nešto veća primanja umjesto da budu ekstra nagrađeni za svoj osnovni rad. Medicina se ispolitizirala jer veću plaću možete dobiti samo ako ste šef odjela, a da biste to postali, morate biti dio neke političke opcije – komentira Dragan Bagić koji u politici vidi glavnog krivca za stanje u javnom sektoru, ali ne izuzima ni sindikate.

Sindikati često koče

– Naši su sindikati često kočnica. U Europi je dio sindikata pokušao obnoviti snagu upravo zalaganjem za diferencijalno nagrađivanje unutar pojedinih profesija kao što su liječničke, profesorske, inženjerske. Odgovor je to takozvanih sindikata bijelih ovratnika na krizu sindikalizma i bijeg članstva. Kod nas u sindikalizmu prevladava klasični pristup, oni štite masu, prosjek, pomoćno osoblje. Treba otvoriti zonu diskrecije i mijenjati koncept upravljanja – kaže Bagić.

– Ne borim se za status quo, ali nemamo sugovornika u politici. Cijeli javni sektor je bolestan jer nema unutarnjih silnica koje stvaraju razliku između kvalitetnog i nekvalitetnog rada. U zdravstvu postoji prostor za reforme jer ima dosta krađe, u školstvu toga nema i zato treba osigurati da se kvalitetan rad razlikuje od nekvalitetnog. Predlagali smo da se plaće nastavnika određuju na osnovi ocjena roditelja, drugih nastavnika i ravnatelja, ali to nije prošlo – kaže sindikalist Ribić.