Jao hrvatskom suverenitetu ako će ga braniti i jačati takvi suverenisti koji ne znaju ni tko im glavu nosi ni tko ih vozi u Ferrariju

Noćna vožnja netom izabranog europarlamentarca Stjepe Bartulice u crvenom Ferrariju, u vlasništvu nekog tamo osuđivanog nasilnika, s pravom se pretvorila u jedan od najnevjerojatnijih skandala u povijesti mlade hrvatske demokracije. Može sad Bartulica optuživati medije, premda mu to ne služi na čast jer Ilko Ćimić s Indexa i ostali novinari radili su dobar i profesionalno čist novinarski posao koji zadovoljava legitiman interes javnosti. Može, dakle, Bartulica okretati stvari naopako i tvrditi da su krivi dobri novinari, ali odgovornost za vlastite sporne postupke isključivo je njegova, ne onih istraživačkih novinara koji o tome pišu. I svakako ne Maje Sever, predsjednice Europske federacije novinara, koju su Bartuličini simpatizeri ni krivu ni dužnu upleli u priču zbog mjesta ljetovanja, a koja je inače česta meta govora mržnje i prijetnji, isfabriciranih upravo u medijskoj i glasačkoj infrastrukturi koju je Bartulica tako vješto koristio kako bi osvajao zastupničke mandate. Možda ipak postoji jedan novinar kojega Bartulica može kriviti za svoje propuste, a taj se zove Velimir Bujanec, i u većoj je mjeri desničarski propagandist i navijač nego novinar, što uostalom i sâm dokazuje u cijeloj ovoj priči o Ferrariju i "Bartolucciju" (kako on naziva Bartulicu dok se u svom TV studiju igra igračkom Ferrarija na daljinsko upravljanje, a izabranog europarlamentarca smješta – jer očito je to bila njegova ideja – u stvarni Ferrari svog prijatelja s kriminalnim dosjeom).