Ispovijest majke: Vratite mi moju djecu koja plaču za domom

Mariju Očko iz Huma na Sutli život nije mazio. Godinama je trpjela batine i ponižavajući odnos svoga muža. U tom braku rodila je petero djece. Sada je ostala sama.

Zlostavljača više nema
Nakon tragične smrti supruga prije godinu i pol dana sud je uvažio mišljenje Centra za socijalnu skrb u Krapini te joj je oduzeto dvoje maloljetne djece, kćer i sin, koje su smjestili u udomiteljsku obitelj. Marija je očajna, želi vratiti svoju djecu kući.

Zlostavljača koji je maltreirao i djecu više nema, u kući je mir. Starija kćer se udala, a dvoje sinova krenulo je svojim putem. Dvoje osnovnoškolaca je kod udomitelja. Majka s njima razgovara svakodnevno, a kako nema automobil, susjeda je vozi gotovo svaki vikend u drugi grad kako bi dovela djecu kući. - Djeca plaču, ne žele se vratiti, pitaju me, mama pa zar buš ti nas ostavila tamo.

Ovdje u selu imaju svoje prijatelje, svoje društvo, sin je član školskog sportskog kluba, pitaju za njega kada će doći, jecajući nam govori majka Marija. Teška obiteljska priča po centrima, policiji, i sudu vuče se više od petnaest godina. Prije je to bilo zbog supruga koji je tukao Mariju i djecu. Zbog toga su dvojica sinova živjeli po domovima. Kćer je pronašla bolji život, a kakva budućnost čeka tvoje maloljetnika, teško se može naslutiti.

Stalni nadzor
Vikendom kada su djeca s majkom stalno u nadzor dolazi socijalna radnica. - Ja to sve razumijem, ali više se nemam snage boriti sa službenicima koji stalno nešto traže. Imamo gdje živjeti, a od otpremnine sam kupila manju kuću na moru.

Djeca žele sa mnom na more, sin treba upisati srednju školu, bojim se da ga ne upišu u drugom gradu. Protiv mene nemaju ništa osim činjenice da nismo dobro živjeli kada je suprug bio živ. Ja jesam bolesna, ali ne psihički, muči me šećer i tlak.

Ja nisam svoju djecu tukla, ni vrijeđala, uvijek sam ih poticala na aktivnosti. Nisu bili gladni, redovito sam išla na roditeljske sastanke. Njezinu priču potvrđuju susjedi, koji za Mariju kažu da je dobra majka, ali život joj je razorio loš brak u kojem je rođeno petero djece, koji su, ni krivi ni dužni, od roditelja, posebno oca, naslijedili loše osobine.

Ni domovi nisu uspjeli dovesti u red dvojicu, danas odraslih, sinova, pa socijalni radnici smatraju da će takvo nasljedno ponašanje preuzeti i ovo dvoje maloljetnika. Nada ipak postoji. Ima slučajeva gdje se obiteljske situacije srede, pa socijalni radnici i sud vraćaju djecu roditeljima. Marija Očko toplo se nada da će tako biti u njezinu slučaju.