Intimna ispovijest oca i sina Begovića

Kada je Filip Mursel Begović prije sedam godina prvi put klanjao u džamiji, doživio je neobično iskustvo koje je potpuno izmijenilo njegov život.

– Klanjao sam i kada sam pao na sedždu (kada vjernik čelom dotiče tlo), a to je trenutak kada je vjernik najbliži Alahu, prošao mi je strujni udar kroz cijelo tijelo. Tada sam sebi rekao: Pa, Bože, ti si ovdje. Više nisam imao nedoumica o ispravnosti islama – opisuje nam Filip Mursel, 28-godišnji student kroatistike, književnik i novinar, trenutak kada je postao istinski vjernik.

Tada je odlučio da građanskom imenu Filip doda i Mursel. Bila je to velika promjena za mladog studenta koji je do tada vodio više-manje konvencionalan život sina jedinca iz intelektualne i, kako kaže, pomalo hipijevske zagrebačke obitelji, u kojoj nije bilo zabrana. Ali Filipov (Murselov) obiteljski background nije bio do kraja konvencionalan jer on je dijete iz – miješanog braka. Njegov otac Sead Begović, ugledni pjesnik, rođeni je Zagrepčanin bošnjačkog podrijetla, a majka Hrvatica.

Filip nam otkriva da mu roditelji nisu nametali nikakav svjetonazor, ali sjeća se da mu je otac često govorio o njihovim bosanskim precima te mu je čitao Kuran, ali i evanđelje.

O islamu uči i roditelje
– Kada sam išao u peti razred, tata mi je objasnio da su Begovići iz Trebinja te da smo begovskog podrijetla – priča Filip Mursel, koji s ponosom dodaje da je nekako u to vrijeme i – obrezan. Trudi se biti pravi musliman pa tako ne pije alkohol, ne jede svinjetinu (zapravo ne jede meso jer je vegetarijanac), redovito se moli (pet puta na dan) i posti.

– Začudio sam se vlastitoj postojanosti. U vjeru sam ulazio polako – kaže Filip, dodajući kako je oduvijek imao potrebu da se moli Bogu. Kaže da to što je dijete iz miješanog braka, ne vidi kao nedostatak nego kao prednost. Nakon što je otkrio vjeru, više se druži s muslimanima i Bošnjacima, a to je uvjetovano i sadašnjim životnim stilom.

Ima roditeljsku podršku, a njegovom odlasku u džamiju posebno se veseli njegov djed Ibrahim koji, objašnjava Mursel, na neki način proživljava s njime ono što nije s njegovim (Murselovim) ocem Seadom.

Otkriva nam i da muslimansko ime Mursel nije izmislio, nego mu ga je dao otac kada mu je posvetio pjesmu.

– Uvijek mi je bilo žao što sam samo Filip – kaže Filip Mursel, objašnjavajući da se u Hrvatskoj događa zanimljiv fenomen. Treća generacija Bošnjaka, kojoj pripada i on, mnogo je snažnije vjerski određena pa često o islamu uče svoje roditelje. Ne samo što ih uče, nego ih pomalo i kritiziraju jer im, kaže, smeta mimikrija roditelja, koji su pomalo bili i Muslimani i Bošnjaci i Hrvati.

Od ateista do Alaha
Zanimljivo je da je i njegov otac Sead Begović također iz miješanog braka: otac je Bošnjak iz Trebinja, a majka Hrvatica. Sead je odrastao u ateističkom okruženju, što je bila i službena ideologija tadašnjega jugoslavenskog socijalizma.

– U socijalizmu su religiju svi ignorirali. Ako si ispovijedao religiju, bio si demode tradicionalist – kaže Sead i dodaje da je bio sklon osobnoj religiji, koja je bliska new ageu.

Objašnjava da je kod Filipa sve jednostavno jer je bez zadrške prihvatio islam, a da je kod njega sve složenije. Ipak nema nikakvih dvojbi da postoji Bog, odnosno Alah. Uostalom, otkriva, on je i Filipa Mursela upoznao s obiteljskim naslijeđem, a sve drugo prepustio je vremenu i njegovu sazrijevanju. Begović stariji kaže da ni njegov otac, iako je pohađao islamsku vjersku školu u Trebinju, nikad ništa nije nametao. U ono vrijeme, dakle 50-ih godina prošloga stoljeća, udaljavanje od islama imalo je i čisto praktične razloge jer se njegov otac htio što bolje uklopiti u novu zagrebačku sredinu.

I Sead Begović također ima potrebu da se što više identificira sa zagrebačkom sredinom, to više što se kao književnik kretao u umjetničkim krugovima. Bio je, objašnjava, na neki način predodređen za život bez stega i okova, pa onda i bez strogih religijskih pravila.

No Sead kaže da su ga ratovi u Hrvatskoj i Bosni promijenili te je sada, kada je 54. godina na vratima, ponovno u religijskoj fazi, da se vraća korijenima.

– Kozmopolit bez domovine, obitelji i jezika običan je šuft – zaključuje Begović, dodajući da nije dobar musliman kao njegov sin Filip Mursel, ali se trudi. Znao je, priznaje, popiti poneku (i poneku) čašicu (možda i zato što je književnik), ali sada je uvjeren da su to šejtanska (đavolska) posla pa više ne pije. Ako ovako nastavi, možda će jednoga dana – kao i njegov sin Filip Mursel – postati pravi vjernik.