Igrokaz oko sukoba interesa

Strašan sud, najgori mogući, snašao je varaždinskog župana Radimira Čačića nakon što je kao bivši ministar graditeljstva davao poslove tvrtkama u sastavu Coning grupe s kojima je bio interesno povezan.

Od tog se udarca saborskog Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa župan koji pretendira da postane premijer dugo, dugo neće oporaviti. Pod težinom sankcije, sigurno mu više neće pasti na pamet da ikad više takvo što ponovi.

A vladajući i budući ministri i drugi dužnosnici sigurno neće niti pomisliti staviti se u poziciju da, kao sada Radimir Čačić, lupaju glavom o zid i pitaju se jesu li poslovi od ukupno 132 milijuna kuna koje je on povjerio tvrtkama u sastavu Coninga, vrijedili sankcija koje sada mora trpjeti. Ali, Čačiću je kasno za kajanje!

Bivši ministar mora stoički otrpjeti kaznu i u službenom glasniku županije kojoj je sada na čelu (što je logična kazna za dužnosnika države!) mora objaviti odluku Povjerenstva prema kojoj je bio u sukobu interesa. I to, što Čačića nedvojbeno osobito teško pogađa, vjerojatno o svome trošku.

Premijer Ivo Sanader, pak, izbjegao je strašnu presudu, a time je i za saborsko Povjerenstvo otpala velika profesionalna i moralna dvojba gdje bi u slučaju osude premijer morao objaviti tu odluku, s obzirom na to da on nema svoje županije. Valjda u Narodnim novinama koje su po utjecaju, ali i čitanosti, kudikamo jače od Službenog glasnika varaždinske županije, pa bi premijer nepravedno bio strože kažnjen.

Ako se pak spomenuta objava u lokalnom glasniku naziva kaznom, što su onda novinska i izvješća elektroničkih medija o odluci Povjerenstva. Toliko o svrhovitosti saborskog igrokaza s nimalo nevažnim, ali očito uzaludnim ciljem  sprečavanja sukoba interesa.