Snijeg bi već u studenom zabijelio sela i zadržavao se gotovo sve do svibnja, a nerijetko bi ga u samo jednom dalo palo i do metar i pol – takva je nekad bila zimska svakodnevica Gorskog kotara. I tek što bi barem donekle uspostavili red na ulicama i u dvorištima te stvorili prohodne staze i vijugave prolaze, koje bi smrznuli temperaturni minusi, novi bi snijeg zabijelio crno noćno nebo. I tako unedogled. Listajući stare zapise o povijesti toga kraja naići ćete na fotografiju tipične goranske zimske idile na kojoj vidite kako se snježni nanosi nastali nakon čišćenja ulica nerijetko dodiruju sa zaleđenim sigama koje vise s krovova kuća. Djeci je to bila zimska idila, a odraslima su ti dani bili manje ugodni jer su pojedini dijelovi toga kraja znali biti i odsječeni od susjeda. No Goranima su ti surovi uvjeti bili normalni, nije im bilo teško satima čistiti snijeg, a još manje grudati se. Nije bilo djeteta koje si nije napravio neku improvizaciju skija, sanjki...
I Gorski kotar imao je četiri skakaonice, a skakalo se više od 70 metara
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić
Svašta su ti šumski razbojnici napravili i imali, jer su nesebično stvarali i cijenili rad. Potom su došli "pravi Hrvati" i skoro sve ili uništili ili potrpali u svoje džepove