Kardinal Josip Bozanić ponovno je detektirao jedan problem, a to je da se nazire kriza političko-institucionalnog sustava. Sad nije ni važno je li on u pravu i koliko je u pravu, ali čovjek se više ne može oteti dojmu da on sve više ustraje u raznorodnim kritikama hrvatskoga društva i njegovih različitih sfera.
Sad su ponovno na redu političari. Bilo bi, međutim, dobro znati kaže li on, primjerice, premijeru Ivi Sanaderu da je u krizi, spočitne li mu u nevezanom razgovoru neki njegov ili Vladin krivi potez? Ili, hoće li prigovoriti Milanu Bandiću što otpušta ljude iz Holdinga? Zacijelo neće jer kardinalu i nekim drugim crkvenim vrhovnicima ti isti političari trebaju za njihove parcijalne interese od kojih široki vjernički puk baš i nema neke velike koristi.
Na žalost, kardinal pokazuje istu tendenciju kao i mnogi drugi, da sve više pribjegava parolama, koje pak umotava u gotovo nikome razumljiv crkveni rječnik. A kad izbaci parole, kloni se bilo kakvog konstruktivnog dijaloga, rasprave, pa zato se kloni i medija, posebice svjetovnih, jer se boji škakljivih pitanja.
S druge strane, nema ni riječi o crkvenim problemima, unutarnji crkveni dijalog gotovo uopće ni ne postoji, a problema je sve više. Kako bi on, recimo, objasnio izbacivanje Lada iz zagrebačke katedrale? Nije u krizi samo politika, društvo, nego i sama Crkva. Štoviše, neki njezini ugledni domaći mislioci, i to svećenici, u nevezanim razgovorima otvoreno kažu kako je Crkva u krizi. Zašto kardinal i o tome ne progovori?