Dok se europskim gradovima šire prosvjedi mladih nezadovoljnih životnim uvjetima, obrazovanjem i političkim institucijama, Hrvatska zasad ne bilježi nasilne nemire kakvi su posljednjih tjedana potresali Francusku i Italiju. No to ne znači da su hrvatski građani pošteđeni problema koji su potaknuli nezadovoljstvo diljem Europe, upozorava Ivan Cerovac, profesor s Filozofskog fakulteta u Rijeci, u razgovoru za Novi list. Prema njegovim riječima, zajednički nazivnik europskih prosvjeda nije isključivo siromaštvo, nego sve izraženiji osjećaj mladih da im budućnost ne donosi sigurnost kakvu su očekivali. Unatoč obrazovanju i zaposlenju, mnogima je sve teže ostvariti financijsku neovisnost i životni standard prethodnih generacija.
Posebno upozorava na položaj mladih u Hrvatskoj. Prema OECD-ovu izvješću iz 2026. godine, na koje se poziva Cerovac, Hrvatska prednjači po udjelu mladih koji do 30. godine žive s roditeljima. Osim nepriuštivog stanovanja, među problemima ističe rast cijena, inflaciju, korupciju, nepotizam te poteškoće u zdravstvenom, mirovinskom i obrazovnom sustavu. Cerovac smatra da se aktualni europski prosvjedi ne mogu promatrati kao napad na demokraciju samo zato što ih povremeno prati nasilje. Ističe da nasilne incidente treba osuditi i procesuirati, ali da vlasti pritom ne smiju zanemariti uzroke nezadovoljstva. 'Društvo u kojem je ulica postala jedino mjesto na kojem se građani osjećaju politički važnima ima problem koji se ne može riješiti samo većim brojem policajaca', upozorio je.
Govoreći o političkim posljedicama prosvjeda, ističe da nezadovoljstvo građana može otvoriti prostor radikalnim političkim opcijama, osobito kada tradicionalne stranke ne uspijevaju ponuditi uvjerljiva rješenja. Ipak, naglašava da sama izborna pobjeda radikalnih stranaka ne znači slom demokracije. Opasnost nastaje kada se počnu dovoditi u pitanje neovisnost pravosuđa, sloboda medija i prava političkih protivnika. Za razliku od dijela europskih zemalja, političko nezadovoljstvo u Hrvatskoj i dalje se uglavnom izražava mirnim prosvjedima, građanskim aktivizmom i izlaskom na izbore. Cerovac smatra da upravo to pruža priliku za rješavanje problema prije nego što nepovjerenje u institucije preraste u ozbiljniju društvenu krizu.
Upozorava i da odsutnost nasilnih prosvjeda nije nužno pokazatelj veće političke zrelosti. Posebno problematičnim smatra pojave veličanja nacizma na javnim okupljanjima, dok istodobno izostaje snažnija rasprava o obrazovanju, zdravstvu i drugim pitanjima važnima za svakodnevni život građana. 'Hrvatskoj možda ne prijeti francuski scenarij uličnih sukoba, ali joj prijeti nešto manje dramatično i dugoročno vrlo štetno - normalizacija političke apatije i uvjerenja da se ništa bitno ne može promijeniti', poručio je Cerovac. Zaključuje da odgovornost za takvo stanje snose i vlast i oporba. Dok oporba mora ponuditi vjerodostojne alternative, vlast ima posebnu odgovornost jer raspolaže institucijama i resursima potrebnima za rješavanje društvenih problema. Najveća opasnost za demokraciju, smatra, nastaje kada građani izgube vjeru da svojim sudjelovanjem u političkom životu mogu išta promijeniti.
Gomila gluposti od tog filozofa leftardskog.Veća opasnost prijeti Rijeci od potresa..