Kolumna

Hrvatski desničar pruža ruku Srbinu, Srbin kleči na Ovčari

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Vukovar: Položeni vijenci na Memorijalnom groblju zrtva iz Domovinskog rata
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Vukovar: Položeni vijenci na Memorijalnom groblju zrtva iz Domovinskog rata
Foto: Emica Elvedji/PIXSELL
Vukovar: Veliki interes za ulazak u obnovljeni Vodotoranj
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Vukovar: Položeni vijenci na Memorijalnom groblju zrtva iz Domovinskog rata
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Vukovar: Položeni vijenci na Memorijalnom groblju zrtva iz Domovinskog rata
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Vukovar: U posebnim epidemiološkom mjereama krenula Kolona sjećanja
20.11.2020.
u 12:55
Neočekivane izjave i geste Ivana Penave i Verana Matića u Vukovaru mogu biti najava sretnijih vremena u još uvijek ne osobito sretnim hrvatskosrpskim odnosima
Pogledaj originalni članak

Mnogi će vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu svrstati među desničare ili ekstremne desničare, ali čujmo što je rekao o sudjelovanju Srbina Borisa Miloševića, potpredsjednika hrvatske Vlade, u Koloni sjećanja: “Naravno da moramo krenuti dalje, uvažavati jedni druge, naravno da bi bilo lijepo i poželjno da cilj i ideal bude da svi guramo u istom smjeru i ne pravimo razliku prema spolu, podrijetlu, nacionalnosti, vjeri. Međutim, često se iza takvih pokušaja kriju oni koji žele odvući u drugom smjeru, zapakirani u celofan”.

Izaslanik srbijanskog predsjednika Vučića u Vukovaru bio je Veran Matić, sudionik proturatnih prosvjeda u Srbiji i čelnik televizije B92 iz devedesetih godina prošlog stoljeća, upamćene po neovisnom novinarstvu. Matić je prilikom polaganja vijenca na Ovčari kleknuo ispred spomenika i bio je prvi srbijanski dužnosnik u Koloni sjećanja, a u Vukovaru je izjavio kako je “jako važno da imamo poštovanje prema žrtvama i solidarnost s obiteljima žrtava”. Izrazio je “žaljenje zbog svega onoga što se dogodilo ovome gradu i građanima u ratnim godinama” te rekao da mu je “stalo da se pronađe svaka nestala osoba”, čemu mogu pridonijeti ovakve zajedničke komemoracije.

Malo je neobično da slične izjave daju hrvatski desničar Penava i Srbin Matić koji dolazi u ime srbijanske vlasti koje se sjećamo po zlu iz ratnih vremena. Ali to ipak pokazuje da postoji spremnost da se postigne pomirba nužna za normalan život tamo gdje je zluradi i ne bi očekivali. Hrvatska i Srbija su susjedne države među kojima je neizbježna raznolika suradnja, a Srbi u Hrvatskoj dio su državne zajednice u kojoj moraju naći i zajednički život s Hrvatima. Istina, treba reći da oni po brojnosti, gospodarskoj i političkoj moći ni izdaleka nisu važni koliko se to čini po svakidašnjoj prisutnosti hrvatsko-srpskih odnosa u javnosti. U Hrvatskoj ih ima oko četiri posto i svake ih je godine sve manje, kao što je sve manje i Hrvata.

Vještina kojom njihov vođa Milorad Pupovac na sebe skreće mnogo veću pozornost nego što je zaslužuje drži ih na političkoj sceni, a u stvarnosti riječ je uvelike o siromašnom seoskom stanovništvu do kojeg je Pupovcu puno manje stalo nego do svoje promidžbe. Određenu novost u sliku o Srbima u Hrvatskoj unio je potpredsjednik Vlade Boris Milošević koji i praktično i riječima pokazuje puno veću brigu za stvarne nevolje Srba u Hrvatskoj – za njihov gospodarski i socijalni položaj. I doista, puno je važnije da se dovede struja i voda u srpska sela u kojima ih nema, urede ceste i stvore uvjeti za život dostojan hrvatskih građana od Pupovčeva mudrovanja ili Plenkovićeva stjecanja političkih poena na hrvatsko-srpskoj pomirbi.

Što se pak tiče ugroze od ovdašnjih Srba i onih iz Srbije, koliko god mora biti na oprezu, Hrvatska se ne treba bojati. Prvo, zacijelo će normalizacija života i pomirbeni tonovi poput Penavinih i Matićevih smanjiti političke napetosti koje Beograd svako malo proizvodi. Drugo, pokazali smo da smo od Srba jači i kad su na svojoj strani imali moćnu JNA. I treće, Srbi su se prošlom ratu toliko kompromitirali i prema sebi u svijetu stvorili toliko animoziteta da se još sto godina neće usuditi pokušati ostvariti svoje velikosrpske planove kao devedesetih godina 20. stoljeća. Kadšto se potiču strahovi vijestima o tome kako se Srbija naoružava, ali zacijelo je Hrvatska gospodarski dovoljno moćna, i od Srbije moćnija, da ne zaostaje u brizi za obrambenu snagu, to jest u proizvodnji i nabavi oružja. Ali to nije bila “tema” vukovarske komemoracije.

Kad je Vučićev izaslanik Veran Matić kleknuo pred spomenikom na Ovčari, učinio je ono što Hrvati, koji ne zaboravljaju ratne strahote, a pogotovo vukovarske, od njega i Srbije očekuju, ali velik dio srbijanske javnosti to zacijelo nije očekivao. Kad je Ivan Penava pozdravio dolazak Borisa Miloševića u Kolonu sjećanja, učinio je ono što mnogi od njega nisu očekivali. U tom neočekivanom krije se zapravo nada u pomirbu, ali, kako bi rekao vukovarski gradonačelnik, pomirbu bez celofana. Hrvatski desničar pruža ruku srpskom potpredsjedniku hrvatske Vlade, a Vučićev izaslanik kleči na Ovčari – ti ovotjedni vukovarski događaji mogu biti najava sretnijih vremena u još uvijek ne osobito sretnim hrvatsko-srpskim odnosima

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 3

Avatar manjejeviše
manjejeviše
13:24 20.11.2020.

Znači došlo je Penavi iz gu.ice u glavu da mu onim desničarskim trabunjanjem prijeti nestanak sa političke scene !

EL
eleventyeleven111
01:24 21.11.2020.

Bez isprike službenog Beograda za velikosrpsku agresiju izvršenu na Hrvatsku, bez isplate za ratnu štetu diljem Hrvatske, bez povratka ukradenog kulturnog blaga itd. ovaj performans izaslanika četničkog vojvode Vučića je beznačajan i neiskren čin

DU
Deleted user
10:23 21.11.2020.

Već sam rekao. Torba puna dokumenata o nestalima ono je što treba. Pompozno klečanje bez toga samo je to. Pompa bez sadržaja.