Hrvatska se napokon budi. Ne samo ekološke udruge koje godinama upozoravaju na divlja odlagališta, opasni otpad i devastaciju prostora nego i sve veći broj građana shvaća ono što je odavno trebalo biti jasno: nema važnijeg nacionalnog interesa od zdravog okoliša u kojemu živimo. Ljudima je prekipjelo, žele čistu vodu, čisto tlo i čist zrak te su spremni prosvjedovati i javno se suprotstaviti onima koji njihov okoliš pretvaraju u odlagalište tuđeg profita. Stoga je posve jasno da će otpad biti jedna od ključnih tema sljedećih parlamentarnih izbora. Možda i tema koja će odlučivati o tome kome će građani dati svoje povjerenje. Nakon sve glasnijih prosvjeda građana protiv onečišćenja okoliša, nijedna politička stranka više ne može računati na to da će pitanje otpada, vode, tla i zraka ostati na margini političkog interesa. Građani su shvatili da se iza svake tone opasnog otpada krije pitanje: što ostavljamo svojoj djeci? Hoće li moći piti vodu iz vlastitog izvora, obrađivati zemlju bez straha i disati zrak koji nije onečišćen tuđim profitom?
Hrvatska se napokon budi: Zašto uništavanje izvora vode i tla moramo proglasiti napadom na državu i veleizdajom
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić
Voda, tlo, šume, zemlja, to je sve ono sto smo DOBILI od Boga i to ne čuvamo. A sto smo sami stvorili od tehnike, tehnologije, pameti, ... ? Nema to lijevi, desni. Nebitno. Na površinu je izasla ljudska pohlepa, pokvarenost, gramzivost, nemoral, neznanje, .. Pa nek se pojedinci smiju ...