Hrvatska sa Srbijom ima previše otvorenih pitanja. Vrijeme je za tihu diplomaciju

U povijesti je ostalo zapisano da je Hrvatska na današnji dan (9. rujna) 1996. uspostavila diplomatske odnose sa svojim ratnim neprijateljem, tadašnjom SR Jugoslavijom, no pomalo je zaboravljeno da je taj važni politički događaj, koji je simbolično označio kraj neprijateljstva sa Srbijom i Crnom Gorom, obilježila žestoka politička rasprava u tada dvodomnom Hrvatskom saboru. Verbalni okršaji između parlamentarne oporbe i vladajućeg HDZ-a počeli su već nakon potpisivanja Sporazuma o normalizaciji odnosa u kolovozu te godine, a vrhunac svađe zbio se u drugoj polovici rujna u Županijskom i Zastupničkom domu Sabora, koji su taj sporazum trebali ratificirati po hitnom postupku. Premda je ministar vanjskih poslova Mate Granić obrazložio da se Hrvatska i SRJ međusobnim priznanjem okreću budućnosti, da dvije države jedna drugoj priznaju politički kontinuitet državnosti, što znači da Hrvatska primjerice ne može biti proglašena secesionističkom, da će sporazum ubrzati rješenje problema zatočenih i nestalih osoba, da će se za šest mjeseci zaključiti sporazum o naknadi za uništenu imovinu..., većina oporbenih zastupnika opirala se ratifikaciji takvog sporazuma. U prvom redu zato što je brojna bilateralna pitanja ostavio neriješenima: zatočene i nestale, mirnu reintegraciju, status Prevlake, ratnu odštetu, definiranje agresora itd.