Potpuno neočekivano hrvatska Vlada objavila je da za potrebe Oružanih snaga RH nabavlja južnokorejski dalekometni višecijevni raketni sustav Chunmoo K239, i to čak 18 lansera u vrijednosti od 435,2 milijuna eura (bez PDV-a). Većina lansera i pripadajući raketni projektili bit će isporučeni rekordno brzo, već 2028., a manji dio 2029. Vijest je značajna jer s nabavkom ovakvog jedinstvenog sustava Hrvatska dobiva strateško oružje kojim se mogu neutralizirati taktički i strateški ciljevi visoke vrijednosti u dubini potencijalnog protivnika. Ovim oružjem HV može raketama kalibra od 239 mm do 607 mm pokriti ciljeve na udaljenostima od 30 do 300 km, ali i ciljeve na 300+ km udaljenosti. Može se zaključiti da ovom nabavkom Hrvatska dobiva i balističke rakete, jer se one ispaljuju okomito, izlaze iz atmosfere u stratosferu, ovisno o kalibru, do visina od 30 do 50 km, te se potom vraćaju u atmosferu brzinama od oko 5 maha, i gađaju vrijedne ciljeve.
Neki će biti zbunjeni, jer ovo južnokorejsko strateško oružje jest vrlo slično američkim HIMARS-ima, koji je također višecijevni bacač raketa, a koji je slavu stekao na ratištima Ukrajine, te ga je Hrvatska već naručila prije par godina, otplaćuje ga i sustav će u Hrvatsku stići također 2028. Od Amerikanaca smo naručili 8 lansera HIMARS, te više stotina raketa dometa 80 km. Problem je, međutim, u tome što je proizvođač HIMARS-a, Lockheed-Matin zatrpan narudžbama i ne isporučuje više niti rakete dometa do 300 km udaljenosti, a projektili 300+, dakle, oni kojima je procijenjeni domet čak 500 km, odlukom Kongresa zabranjeni su za izvoz. Prednosti južnokorejske tvrtke Hanwha Aerospace su u tome što imaju značajne proizvodne kapacitete, te su kadri prve isporuke jamčiti u roku od dvije godine, a i znatno kraće, kako je bilo u slučaju narudžba iz Poljske. Sustav je, naravno, jeftiniji od HIMARS-a i Južnokoreanci nemaju zabranu izvoza svojih dalekometnih projektila. Iz istih razloga taj sustav, Chunmoo K239, kojega Južnokoreanci inače prevode kao "Nebeski ples" ili "Ples s neba", naručilo je već nekoliko europskih NATO-članica, poput Poljske, koja je naručila čak 289 lansera i do sada ih dobila polovicu, zatim Estonija, koja je naručila 6 plus 3 lansera, koji stižu 2027., te Norveška, koja je naručila 16 lansera i koji stižu uskoro, ali je naručila i vrlo veliki broj raketa, tako da taj deal s Hanwha-om stoji čak 1,9 milijardi dolara. Estonci će potrošiti oko 290 milijuna eura, a Poljaci i više od 4 milijarde eura s obzirom na naručene količine, ali i na činjenicu da su s Južnokoreancima dogovorili i gradnju tvornice i proizvodnju raketa u Poljskoj. Poput Poljske i Estonije, i Hrvatska se, dakle, odlučila za nabavku i američkog HIMARS-a i južnokorejskog "Nebeskog plesa", koji je jedinstven po tome što omogućuje, jer posjeduje dva modularna raketna kontejnera, mogućnost kombiniranja različitih vrsta raketa, te može istodobno gađati i taktičke i strateške ciljeve u dubini protivnika.
Ovim oružjem HV i Hrvatska dobivaju oružje koje predstavlja snažno sredstvo odvraćanja, ali i odmazde. Proteklih nekoliko mjeseci iz vrhova državnih vlasti, od strane Andreja Plenkovića, Gordana Jandrokovića i Zorana Milanovića u nekoliko navrata izrečeno je kako Hrvatska upozorava svoje NATO-saveznike i EU na ubrzano i prekomjerno naoružavanje Srbije, a naročito nakon što je Srbija javno pokazala da posjeduje kineske tzv. hipersonične rakete, koje se mogu lansirati s borbenog zrakoplova s udaljenosti od čak 250 km. To je izazvalo veliku raspravu u Hrvatskoj, jer je postalo jasno da HV ne posjeduje obranu od takve vrste dalekometnih raketa, da za obranu može poslužiti nabavka izraelskog PZO sustava "Davidova praćka", no kako je poznato da Milanović brani svaku nabavku koja bi stigla iz Izraela, za sada Hrvatska taj sustav neće nabaviti. Prije nekoliko tjedana, spomenuti trojac s državnog vrha počeo je govoriti kako će Hrvatska biti sposobna odgovoriti i na takvu ugrozu od strane našeg nemirnog istočnog susjeda. Objavom vijesti o gotovo iznenadnoj kupnji južnokorejskog K239, dobili smo odgovor na pitanje koje će to biti sredstvo odvraćanja i potencijalne odmazde.
Ugovor s Južnokoreancima bit će potpisan vrlo brzo, ali i s Poljacima, s obzirom na to da se Hrvatska odlučila da upravljačko-zapovjedni sustav tzv. C2, koji uvezuje sve elemente K239, provodi sklapanjem ugovora s poljskom tvrtkom WB Group. Za vrijeme gađanja u Poljskoj naši stručnjaci uvjerili su se kako je upravo poljski upravljačko-zapovjedni sustav ono što Hrvatskoj najviše odgovara. Ovu nabavku Hrvatska će plaćati kroz višegodišnje financiranje, u četiri rate, od 2026. do 2029.
Prije Hrvatske je projektile produljenog dometa (Extended-Range/CTM-X) – a procjena je da to iznosi 500 km, naručila Norveška, ali je zanimljivo da će sve te rakete za nekoliko godina početi proizvoditi u svojoj tvornici Poljska, koja će time postati i nabavljač tih raketa za europske članice NATO-a. Ovaj ugovor MORH potpisuje u skladu sa svojim načelom sveobuhvatnog pristupa (Total Package Approach), te ugovor obuhvaća nabavku lansera, raketa, rezervnih dijelova, obuku našeg osoblja, simulatore, vozila za dopunu projektila, te zapovjedna vozila.
Nabavka Chunmoo 239 nije, međutim, jedina vrijedna nabavka koju sada odobrava hrvatska Vlada. Premijer Andrej Plenković, ministar obrane Ivan Anušić i ministar financija Tomislav Ćorić, istodobno kreću i s početkom modernizacije naše borbene eskadrile Rafalea F3-R na najnoviji standard F-4, što će znatno povećati sigurnost aviona i pilota. Za početak modernizacije predviđeno je 88,5 milijuna eura, bez PDV-a, a radi se o ugradnji dodatnih sposobnosti detekcije i samozaštite aviona u standardu F-4, koje provodi proizvođač Dassault Aviation. Bilo je brojnih upita zašto naši zrakoplovi ne posjeduju senzore za samozaštitu i detekciju, a odgovor stiže upravo sada, jer je bilo odlučeno da će biti ugrađeni oni najmoderniji, kada stigne F-4 standard, jer bi bilo nelogično da prvo platimo za senzore u F-3 standardu, a nakon dvije godine ih bacimo, pa onda opet plaćamo i ugrađujemo senzore najnovije generacije. I tako će borbena eskadrila Rafalea sada dobiti i pasivne senzore za detekciju lansiranja raketa u ranoj fazi. Ovi sferni senzori od 360 stupnjeva u infracrvenom spektru osiguravaju praćenje prijetnji iz svih smjerova i povećavaju osviještenost pilota o ključnim prijetnjama. Kada sustav prepozna prijetnje, avion može samostalno ili pod nadzorom pilota, aktivirati potrebne protumjere za samozaštitu, sprječavajući pogotke i povećava preživljavanje aviona. Taj sustav pasivne detekcije ne koristi radarsko zračenje, te je imun na klasično elektroničko ometanje.
Drugi senzor kojeg će dobiti naši Rafalei u standardu F-4 jest pasivni sustav za detekciju na velikim udaljenostima danju i noću. Pilot ga koristi kad ugasi radar i kada avion postaje "nevidljiv" za protivničke elektromagnetne senzore. Imun je na klasično elektromagnetsko ometanje i omogućava tihu pripremu za napad. Radi se o optičkom sustavu koji bez radara otkriva protivničke avione na udaljenosti od minimalno 50 km. Nakon ugradnje ove dvije vrste senzora, modernizacija Rafalea će se nastaviti do dostizanja punog F-4 standarda, a ovaj ugovor u vrijednosti od 88,5 milijuna eura, također će se otplaćivati od 2026. do 2030.
No, tu nije kraj. Vlada istodobno odobrava i 33,2 milijuna eura, bez PDV-a, plativo u četiri rate, za nadogradnju borbenog komunikacijskog sustava HRZ-a. Modernizacija svih pet radara AN/FPS-117, bit će dovršena sredinom 2027., a to uključuje i spomenutu nadogradnju, opremanje s glasovnim komunikacijskim podsustavom (radio uređaj), te podatkovnim komunikacijskim sustavom (taktički podatkovni link 16). Radi se, dakle, o potpunoj kriptiranosti glasovne i podatkovne komunikacije svih sustava HRZ-a. Opremu proizvodi francuska tvrtka THALES, a zajednicu ponuditelja čine i hrvatski Odašiljači i veze, koji će sustav i opremu ugrađivati na lokacijama u Hrvatskoj, te provesti testiranje sukladno NATO-ovim standardima. Time THALES provodi prijenos tehnologije hrvatskoj tvrtki koja je stekla daljnje kompetencije i sposobnosti za ugradnju i održavanje tih kodiranih sustava za sve članice NATO-A.
S ove tri nabavke u ukupnoj vrijednosti od 556,9 milijuna eura bez PDV-a, Hrvatske oružane snage grabe jače i brže ka završetku procesa modernizacije, a koja će biti uglavnom dovršena s još dvije ključne nabavke, kupnjom PZO sustava srednjeg dometa, što jest apsolutni prioritet, te kupnjom dviju korveta za HRM, o čemu ćemo više znati 2027.
Nisam baš neki pobornik velikog naoružavanja, ali u sadašnjoj situaciji u regiji i u Europi puno izbora i nemamo. Prava istina je da se danas prostori brane, osvajaju i zadržavaju na drugi način, a tu smo jako tanki i mi i Srbi, a cijela Europa. Zapravo smo svi pomalo već u izgubljenoj situaciji, ali rijetki su toga svjesni.