Je li kurikulum prometnog odgoja najavljen za školsku godinu 2026./2027. dovršen i donesen? Hoće li prometni odgoj biti obvezan za sve učenike ili će škole same odlučivati hoće li ga provoditi? Koliki je predviđeni fond sati i hoće li se sadržaji provoditi kao zaseban program, međupredmetno ili na satovima razrednika? Koji su mjerljivi ishodi i kako će se provjeravati je li učenik do završetka osnovne odnosno srednje škole doista stekao potrebnu prometnu pismenost?
Ministarstvo šuti dva mjeseca
Ta smo pitanja krajem kolovoza poslali Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih, s obzirom na to da je za ovu školsku godinu bilo najavljeno da će Hrvatska napokon dobiti ono o čemu se već više od deset godina samo govori: sustavnu prometnu edukaciju u srednjim školama. Više od dva mjeseca nakon što smo poslali pitanja, odgovori na njih nisu stigli. Tom šutnjom – kao i činjenicom da srednjoškolci nisu dobili novi prometni predmet – Ministarstvo je odgovorilo na najvažnije od postavljenih pitanja, ono o tome hoće li Hrvatska od školske godine 2026./2027. prometnu edukaciju prvi put učiniti obveznim dijelom srednjoškolskog kurikuluma za sve učenike. Nije to napravilo. Ponovno smo propustili priliku da mlade educiramo, da ih osposobimo za sigurno sudjelovanje u prometu. Podsjetimo, Hrvatska je prometni odgoj kao cilj postavila još 2013. godine. Sad je već jasno da ni ove školske godine učenici neće dobiti sustavnu prometnu edukaciju, iako govorimo o ideji koja je institucionalno razrađivana prije više od desetljeća. U javno dostupnim izvorima pronašli smo više izjava u kojima su se čelnici različitih institucija hvalili kako je sada napokon sve spremno. Da krećemo. Krenuli, po običaju, nismo nikamo, iako se spominjalo i da su profesori koji su trebali srednjoškolce podučavati prometnim tematikama prošli potrebnu edukaciju. To, pak, otvara nova pitanja. Dok napokon doguramo do sustavne prometne edukacije u školama, hoće li ti profesori koji su osposobljeni za novi predmet otići u mirovinu? Hoćemo li ponovno plaćati osposobljavanje profesora?
Još uvijek, dakle, nema javno dostupnih informacija o kurikulumu prometnog odgoja najavljenom za školsku godinu koju učenici već naveliko konzumiraju. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih nije se udostojilo odgovoriti na pitanja, iako je prema članku 6. Zakona o medijima to bilo dužno učiniti u primjerenom roku. Što danas imamo? U srednjim školama jako malo, gotovo ništa. Iako je tijekom proljeća i ljeta izgledalo kao da se u njima pokušava stvoriti mreža koordinatora i sustavniji model, što je logično jer je riječ o dobi u kojoj učenici od pješaka i biciklista postaju vozači mopeda, motocikala i automobila, počinju izlaziti, susreću se s alkoholom, vršnjačkim pritiskom, mobitelom za volanom i nizom potpuno novih prometnih rizika, još uvijek ne vidimo rezultate. U osnovnoj školi prometni sadržaji postoje, ali raspršeni su po različitim predmetima. Postoji i program osposobljavanja za upravljanje biciklom, ali on nije obvezan za sve škole, iako je to najkonkretniji dio i bio bi najučinkovitiji od svega što trenutačno imamo. Koliko je sustav još neujednačen, pokazuje podatak pravobraniteljice za djecu za 2025. godinu: u programu osposobljavanja za upravljanje biciklom sudjelovalo je 119 od oko 860 osnovnih škola, a od približno 35.000 učenika petih razreda ispitu je pristupilo 2654, dok ga je položilo njih 1734.
Već 178 poginulih
Ako se mjerodavno ministarstvo ne otvori prema javnosti i ne počne javno komunicirati u kojoj je fazi uvođenje sustavne prometne edukacije u škole, ostaju nam tek nagađanja, ali i informacije Ministarstva unutarnjih poslova. To su crne brojke, za nas očito neizbježne jer u prometnoj preventivi i edukaciji zaostajemo za većinom europskih država. U prvih devet mjeseci ove godine u Hrvatskoj se dogodilo 26.640 prometnih nesreća. U njima je poginulo 178 osoba. Još ih je 2529 teško i 8611 lakše ozlijeđeno. Sve je više stradalih na električnim romobilima, a među njima raste i broj djece. Djeca u Hrvatskoj najčešće stradavaju tamo gdje bi trebala biti najsigurnija – u automobilima svojih roditelja, jer ih prevoze bez odgovarajuće sigurnosne sjedalice, često i bez sigurnosnog pojasa.
Lani je u hrvatskom prometu poginulo osmero djece u dobi do 14 godina. Na našim se cestama 2025. dogodilo 35.446 prometnih nesreća, s 261 poginulom osobom te 3292 teško i 11.130 lakše ozlijeđenih. Među okolnostima koje su prethodile prometnim nesrećama uvjerljivo vodi prebrza vožnja. Visoko na rang-listi su i nepoštivanje prednosti prolaza, nepropisno kretanje, držanje premalog razmaka... Dodamo li tome 41.942 vozača koji su u redovnim kontrolama zatečeni u vožnji pod utjecajem alkohola, njih 85.561 bez sigurnosnog pojasa, 60.217 koji su ignorirali prometni znak, 46.999 koji su koristili mobitel za vrijeme vožnje te 4884 koji su prošli kroz crveno svjetlo na semaforu, jasno je da za prometnu prevenciju u Hrvatskoj itekako ima mjesta.
"...Djeca u Hrvatskoj najčešće stradavaju tamo gdje bi trebala biti najsigurnija – u automobilima svojih roditelja...." --- tko u svijetu osim novinara Večernjeg još misli da bi djeca trebala biti najsigurnija u tako ranjivom prijevoznom sredstu, neka digne ruku.