Početkom studenoga 2008. godine na Cvjetnom trgu počelo je nestajati jedno od nekadašnjih zagrebačkih kina. Radnici Hoto grupe Tomislava Horvatinčića najprije su uklonili krovište, a potom počeli rušiti zgradu Kina Zagreb. Na njezinu mjestu trebao je niknuti poslovno-stambeni kompleks Cvjetni prolaz.
Rušenje je izazvalo nove reakcije Srpske pravoslavne crkve (SPC), koja je tvrdila da joj zgrada pripada jer je prije Drugog svjetskog rata bila u njezinu vlasništvu, nakon čega ju je komunistička vlast nacionalizirala. Zagrebački paroh Milenko Popović do posljednjeg se trenutka pokušavao usprotiviti uklanjanju objekta, najavljujući obraćanje policiji i nadležnim inspekcijama, kao i kaznenu prijavu protiv gradske dužnosnice Vere Siuc zbog načina na koji je izdana dozvola za rušenje.
S druge strane, Horvatinčićeva Hoto grupa tvrdila je da posjeduje sve potrebne dozvole. Gradski ured za graditeljstvo 14. listopada 2008. odbio je žalbe SPC-a, a rješenje o uklanjanju zgrade postalo je pravomoćno. Dozvola je prvotno bila izdana Kinematografima Zagreb, a nakon što je Hoto grupa kupila zgradu, prenesena je na novog vlasnika.
Popović je osporavao takav postupak. Tvrdio je da se dozvola izdana za raniji projekt proširenja kina nije mogla jednostavno prenijeti na investitora koji je planirao potpuno uklanjanje građevine. U jednom od tadašnjih razgovora za Večernji list najavio je da SPC neće odustati od borbe za nekadašnju imovinu.
– I dalje tvrdimo da je zgrada kina naša. Iako smo sve sudske procese u Hrvatskoj izgubili, nismo se predali. Vlasništvo nad zgradom dokazat ćemo na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Nakon čega ćemo tražiti da se zgrada ponovno izgradi. Ciglu po ciglu – poručio je tada Popović.
Paroh je najavljivao i da će se osobno pridružiti građanima ako bude potrebno fizički braniti zgradu. Kada su radnici počeli skidati krovište, pozvao je policiju, no radovi su nastavljeni. Hoto grupa uvjeravala je javnost da će se građevina uklanjati pažljivo, bez uporabe eksploziva.
Priča o rušenju Kina Zagreb počela je mnogo prije dolaska bagera. SPC je godinama pokušavao vratiti zgradu za koju je tvrdio da mu je oduzeta nacionalizacijom. Protiv dozvole za uklanjanje žalio se još 2003. godine, a nakon što je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja odbilo žalbu, crkvena općina pokrenula je i upravni spor. Upravni sud odbio je tužbu 2006. godine.
U međuvremenu je zgrada promijenila vlasnika. Nakon što je Grad Zagreb odustao od prava prvokupa, Hoto grupa kupila je nekadašnje kino od Kinematografa Zagreb. SPC je tvrdio da je i sam bio zainteresiran za kupnju te da je želio vratiti prostor u svoje vlasništvo.
Spor se preselio i izvan Hrvatske. Popović je najavljivao da će pravdu potražiti pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu, smatrajući da je crkvi povrijeđeno pravo na imovinu.
Rušenje Kina Zagreb odvijalo se u sklopu šireg projekta preuređenja bloka u središtu grada, omeđenog Ilicom, Preobraženskom, Varšavskom i Gundulićevom ulicom. Horvatinčić je ondje planirao izgradnju Cvjetnog prolaza, kompleksa s trgovinama, stanovima, garažom i drugim sadržajima.
Projekt je od početka izazivao otpor dijela građana i udruga. Pravo na grad i Zelena akcija organizirali su prosvjede, upozoravajući na posljedice zahvata za povijesnu jezgru Zagreba i javni prostor. Protivnici projekta upozoravali su da se zbog privatne investicije nepovratno mijenja izgled jednog od najprepoznatljivijih dijelova Donjega grada. Prema tadašnjim izvještajima, prikupljeno je više od 50.000 potpisa protiv rušenja postojećih objekata na Cvjetnom trgu.
Kino Zagreb tako je postalo jedan od simbola sukoba oko Horvatinčićeva projekta. Nakon njegova uklanjanja uslijedilo je rušenje drugih zgrada u bloku, među njima i stare Vjesnikove tiskare te Vidrićeve kuće. U studenome 2008. nestala je zgrada kina, a na Cvjetnom trgu počela je nova etapa preobrazbe gradskog središta.
Otpor je počeo mnogo prije rušenja. Pravo na grad i Zelena akcija organizirali su 26. siječnja 2008. veliki prosvjed na kojem se, prema podacima Zelene akcije, okupilo između 4000 i 5000 građana. Uz zviždaljke, lonce i glazbene instrumente prosvjednici su poručivali da ne žele trgovački centar i podzemnu garažu u bloku između Ilice, Preobraženske, Varšavske i Gundulićeve. Protiv projekta prikupljeno je i više od 54.000 potpisa.
Kino Zagreb ipak je srušeno u studenome iste godine, a protivljenje projektu nastavilo se, osobito zbog planirane ulazne rampe u podzemnu garažu kroz Varšavsku ulicu. U veljači 2010. aktivisti su u pokušaju blokiranja radova postavili kontejnere na ulicu i popeli se na njih. Policija je 11. veljače oko 3.30 sati uhitila 23 prosvjednika iz Zelene akcije i Prava na grad, koji su kontejnerima pokušavali spriječiti dolazak građevinskih strojeva.
Najdramatičniji prizori uslijedili su 15. srpnja 2010. godine. Radovi su počeli u ranim jutarnjim satima, uz snažno policijsko osiguranje. Aktivisti su svojim tijelima pokušali zaustaviti uklanjanje stabala i prolazak kamiona, a interventna policija počela ih je odnositi i privoditi. Prema izvještaju Radija Slobodna Europa, u akciji je sudjelovalo više od 100 policajaca, a uhićeno je više od 100 građana. Među privedenima bili su glumica Urša Raukar, glumac Vili Matula, odvjetnik Slobodan Budak i tadašnji potpredsjednik Gradske skupštine Josip Kregar. U našoj fotogaleriji prisjetite se kako su izgledali ti dani.