Rimska deklaracija, koju 27 premijera i predsjednika država članica planira danas usvojiti u povodu 60. obljetnice potpisivanja Rimskih ugovora kojima je osnovana zajednica danas poznatija kao Europska unija, možda će zvučati pozitivno, umirujuće i ohrabrujuće na jedan dan, tjedan, mjesec ili čak godinu. Ali, može li tko reći da će taj dokument – sam po sebi – sačuvati Uniju na pet, deset ili još 60 godina?
Događaji i procesi koji prijete Uniji neće nestati nakon usvajanja te deklaracije i već sada možemo s velikom vjerojatnošću tvrditi da će nakon kratkog vremena duh i slovo te deklaracije biti ili demantirani u stvarnosti ili ozbiljno testirani. Pitanje je samo nakon koliko kratkog vremena: dana, tjedna, mjeseca, godine?
Ako sudimo po Poljskoj, odgovor na to pitanje je: vrlo kratko. Poljska vlada zaprijetila je, dva dana uoči summita u Rimu, da neće potpisati deklaraciju. Da stvar bude još gora, poljska premijerka istoga je dana pokušala povezati napad na britanski parlament u Westminsteru s azilantskom politikom EU, što nema nikakve veze. To možda jesu olako izrečene i nepromišljene izjave premijerke jedne konzervativne, blago euroskeptične vlade u Poljskoj, no pitanja poput onih kako zajednički odgovoriti na moderne izazove poput migrantskog vala prema Europi ili terorizma inspiriranog džihadom (dva fenomena koja su najčešće odvojena iako zaista ima primjera gdje se isprepliću) dovoljno su komplicirana i teška za rješavanje i bez nekonstruktivnog ponašanja unutar zajednice koja treba pronaći zajedničku poziciju.
Današnja Rimska deklaracija bit će vjerojatno dokument koji ohrabruje, no o novom EU moći će se suditi tek na temelju sposobnosti 27 država članica da najprije do kraja godine konkretnije definiraju put naprijed, a zatim se tog zacrtanog puta drže i u primjeni u praksi, a ne samo u deklaracijama sastanaka na vrhu. Opstojnost EU nije tako lak zadatak kao što će se danas možda činiti u Rimu.
>>EU nije à la carte – uzmete što vam se sviđa, ostalo odbacite