Haranga u strahu od činjenica

Jasenovac je opet postao predmet sporenja i politiziranja. Povod je sad tamošnji novi postav koji je upravo predstavljen i čije se otvaranje očekuje na proljeće. Počelo je po starom, već otrcanom obrascu. Povod je bio neizbor dr. Zorice Stipetić za predsjednicu Savjeta Spomen-područja te je tada i krenula haranga protiv novog Savjeta i svega što se tamo priprema. Tu su historičarku predložili Milorad Pupovac i njegov SDSS kako bi preko nje kontrolirali Jasenovac.

Podržali su je i antifašisti, Židovska općina... Štoviše, kao uglednu i kompententnu historičarku predstavljaju je i neki drugi povjesničari, ali iz ideoloških i inih razloga, a nikako zbog činjenica. Kako i ne bi bila odbijena kad je ne samo već u poznim godinama nego je poznata i kao nekadašanja partijska produljena ruka i aparatčik kojega se mnogi sjećaju s nelagodom. A kao historičarka za svoga 40-godišnjeg rada nije ostavila gotovo ništa, osim nekih tragova o Otokaru Keršovaniju i sitnih radova o vjernoj Partiji.

Kako Z. Stipetić nije prošla, u harangu je uključen Dušan Džamonja, iako njegova skulptura ne da nije uništena nego je i pohranjena pod krovom HAZU-a. Kolika je sljepoća tih voditelja harange, govori i činjenica da su sad čak ustali i protiv suradnje znamenitog izraelskog Yad Vashema s Jasenovcem i uopće s Hrvatskom! Umjesto da je to za pohvalu, oni to osuđuju.

Upravo su Izraelci i Amerikanci bili zaslužni za to da Hrvatska lani u studenome bude primljena u međunarodnu Radnu skupinu za holokaust, u kojoj su predstavnici tridesetak zemalja svijeta. Prije toga su proučili naše povijesne udžbenike, ispitali kako Hrvati misle i govore o holokaustu, i na kraju zaključili da je u nas sve potpuno u redu. I to sve baš u vrijeme kad je predsjednik Mesić tražio reviziju udžbenika iz povijesti na temu Drugog svjetskog rata, a njegovi pobornici lamentirali o potrebi "deustašizacije" Hrvatske!

No, s činjenicama se očito ne mogu pomiriti jedni te isti manipulanti i politikanti, koji stalno obmanjuju javnost i dižu tenzije tamo gdje ne treba. Zašto? Osjećaju da gube lutku kojom su se mogli poigravati. Nevjerojatno je kako se bore protiv novoga postava, a žele zadržati stari, koji je bio odraz komunizma i vremena kad se napuhivala brojka od 700.000 žrtava logora. Zapravo, nije to nevjerojatno jer, kad u logoru osvanu imena žrtava, njihovi predmeti i druge gole činjenice, neće više biti prostora za manipulacije.