“Bilo mi je trinaest godina. Na povratku iz škole zaustavio sam se na stanici kako bih pričekao vlak kojim sam i inače putovao. Stajao sam tako dvije-tri minute kada su mi prišla dva starija dečka i zatražila novac. Nisu ni pričekali da im odgovorim prije nego što su me srušili na pod i počeli udarati.
Iz džepa su mi uzeli sav novac koji sam imao, cijeli jedan dolar u sitnim kovanicama. Nitko od ljudi na stanici nije mrdnuo ni malim prstom kako bi me obranio. Odlučio sam da više nikada ne želim okretati glavu od problema zbog kojih se nešto mora poduzeti.”
Tim je riječima danas bivši haker Adrian Lamo (35), koji trenutačno radi kao sigurnosni analitičar, opisao događaj iz 1994. zbog kojeg se šesnaest godina kasnije odlučio napraviti nešto što ga je u očima mnogih ljudi učinilo “jednim od najomraženijih hakera na svijetu”.
U svibnju 2010. godine Lamo je FBI-ju dostavio prepisku razgovora između sebe i američkog vojnika Bradleya Manninga koji je poznat kao jedan od najvećih svjetskih zviždača koji je javnosti omogućio uvid u više od 250.000 tajnih dokumenata američke vojske, i to tako da ih je potajno predao WikiLeaksu.
Adrian Lamo iskoristio je povjerenje Manninga, koji mu je vjerovao prvenstveno zbog toga što je znao da je Lamo nekoliko godina ranije i sam bio u bijegu pred FBI-jem jer je izveo hakerske napade u računalne sustave Microsofta, Yahooa i New York Timesa. Manning mu je tako preko chata priznao da je on proslijedio tajne dokumente “ludom frajeru s bijelom kosom” (Julianu Assangeu), nakon čega se Lamo obratio FBI-ju, a par dana zatim Manning je uhićen. Iduće tri godine proveo je u samici bez prozora, u “okrutnim, neljudskim i ponižavajućim” uvjetima.
Unatoč tome Lamo je, kada ga je novinar britanskog lista The Guardian pitao bi li sada kada vidi u kakvim uvjetima Manning živi opet napravio isto i prijavio ga FBI-ju, odgovorio da bi.
– Svjestan da bi zbog mog “drukanja” Manning mogao i umrijeti, pa s obzirom na to, svaki je drugi ishod koji se dogodi, uključujući i ovaj, dobar. Sve sam napravio u dobroj namjeri. Da to nisam napravio, životi mnogih ljudi bili bi ugroženi, a to nisam mogao dopustiti zbog obećanja koje sam si dao u djetinjstvu – objasnio je Lamo.
No kako je Lamo uopće stekao reputaciju među hakerima zbog koje mu je Manning odlučio vjerovati? U svijet računala zaljubio se kao klinac, još dok je živio u Južnoj Americi. U drugom ili trećem razredu osnovne škole dobio je prvo računalo – Commodore 64 nakon čega se zaljubio u tajni svijet računalnih naredbi i programiranja.
U druga računala počeo je provaljivati u drugoj polovici 90-ih. Uglavnom je napade izvodio iz različitih internet cafea, stalno mijenjajući računala. Zbog te svoje navike stekao je naziv “haker beskućnik”, jer je u tim lutanjima često mijenjao lokacije u SAD-u.
Za razliku od svojih kolega koji su uglavnom željeli ostati anonimni, Lamo se nije skrivao od očiju javnosti. Tako je 2002. nastupio na američkoj televiziji NBC, gdje mu je direktor programa pred kamerama zadao svojevrsni izazov – dobio je rok od pet minuta da provali u servere NBC-a. Kamere su sve snimale, a on je to bez prevelikog truda napravio za tek nešto više od tri minute. Lamo danas odgovara na pitanja koja mu ljudi mogu postaviti na njegovoj stranici ili mailom, a lokacija na kojoj živi stroga je tajna.
>> Haker koji je hakirao hakere: Sviđalo se to vama ili ne, sada radite za mene