Prvi je put prošle godine temperatura na Zemlji dosegnula 1,5 Celzijevih stupnjeva više u odnosu na predindustrijsko doba. Tako znanstvenicima nije preostalo ništa drugo nego da objave kako svijet nije uspio u obuzdavanju globalnog zatopljenja, barem privremeno, te da nije izbjegnuta granica koju su postavile same svjetske vlade, a moguće je da ona označava početak najgorih utjecaja globalnog zatopljenja i aktualnih klimatskih promjena.
No moguće je i to, upozorava se, da svijet na taj opasni teritorij kroči puno brže nego što se mislilo prije. Nekoliko je svjetskih organizacija potpisalo ovo priopćenje, riječ je o institucijama koje neovisno prate globalnu temperaturu, i pri tome ne mijenja puno na važnosti to što je svaka od tih organizacija dobivala malo drukčije rezultate mjerenja i koristila drukčije statističke obrade. Svaka je od njih dobila finalni rezultat koji nadmašuje označenih 1,5 Celzijevih stupnjeva. U prosjeku je temperatura na površini Zemlje za 1,55 °C premašila temperaturni prosjek iz razdoblja 1850. – 1900. godine koje smatramo predindustrijskim. Tada je započeo veliki razvoj strojeva koji su omogućili čovjeku snažan tehnološki razvoj, ali to je ujedno prouzročilo i ispuštanje velikih količina stakleničkih plinova u atmosferu, oceane i u tlo. Ako je bilo moguće zamisliti da će prizemna temperatura doseći takav prosjek, ipak se vjerovalo kako će proći još neko vrijeme prije nego što se to dogodi. Ispalo je da su sve bila samo nadanja, jer prosjek se drastično povećao u prošloj godini u odnosu na 2023. A u toj su godini već postavljeni temperaturni rekordi. Sada se istraživanja usmjeravaju na to da se utvrdi je li ovakav temperaturni skok smo pogreška u matrici ili se doista dogodila promjena u Zemljinu klimatskom sustavu. U nas je situacija klimatskih promjena i globalnog zatopljenja itekako proučavana i vrlo poznata. Ne samo zbog toga što je to svjetski problem nego i zbog toga što se smatra kako će klimatske promjene, ako se to već i nije dogodilo, donijeti dosta dramatične promjene.
Prof. dr. sc. Branko Grisogono, atmosferski fizičar koji je dugo radio u inozemstvu i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, jedan je od najupućenijih sugovornika kada je riječ o klimatskim promjenama.
– Točno je da je 2024. godina najtoplija otkako postoje regularna odnosno standardna meteorološka i klimatološka mjerenja. Taj trend vjerojatno ostaje takav kakav jest, međutim, to ne znači da će ova godina biti nužno toplija od prošle jer postoje interne klimatske varijacije. Drugim riječima, sada smo ušli u La Niñu, 'mekanu' fazu, što znači u prosjeku blago zahlađenje Zemlje koje može trajati jednu, dvije godine, što će malo ublažiti čovjekov utjecaj. Međutim, dugoročni trend je nezaustavljiv i idemo prema gore. Imamo fluktuacije oko pravca porasta temperature gdje je na horizontalnoj osi vrijeme, a na vertikalnoj je globalna temperatura. To će fluktuirati, no podiže se prema gore. Znači, opći lokalni klimatski uvjeti mijenjat će se malo gore ili dolje, ali opći trend na pet godina ide prema gore i to je nezaustavljivo, kaže prof. Grisogono.
Gotovo je 200 zemalja potpisalo Pariški sporazum iz 2015. kojim su utvrđeni ciljevi koji bi se trebali doseći kako bi se obuzdalo globalno zatopljenje. Odnosno, riječ je o pravilima ponašanja kojih bi se svaka država trebala pridržavati kako bi se u tome uspjelo. Prije svega se, naravno, misli na industrijski najrazvijenije zemlje, pri čemu nije riječ samo o Sjedinjenim Državama, europskim ekonomijama ili Rusiji, već i o novim silama koje svoj razvoj temelje upravo na snažnoj industriji. Sada ispada kako se praktički nijedna od tih industrijskih sila nije puno obazirala na upute utvrđene Pariškim sporazumom. Emisije ugljičnih plinova koji potječu od uporabe fosilnih goriva i drugih izvora energije nastavile su rasti te je neslavan temperaturni rekord dosegnut unatoč razvoju čistih izvora energije poput sunčevih ili vjetroelektrana. Sada se u Bijelu kući vraća Donald Trump, a njega se javnosti doživljava kao nekoga tko nije osobito uvjeren u klimatske promjene i globalno zatopljenje. Ipak, prof. Grisogono ima drukčiji pogled što se tiče Trumpova povratka na čelo najveće industrijske sile svijeta.
– Ni Indija ne čini ništa protiv globalnog zatopljenja i klimatskih promjena, ne radi to ni Kina, kao ni Rusija. Očito stojimo loše. Europa maše pamfletima jer mi smo najmanji kontinent, pokušavamo poslati poruku koja je jako lijepa, odgojna, međutim, svijet je sasvim ne prihvaća. Australija ima neke pokrete koji zastupaju smanjenje stakleničkih plinova, no ondje su i dalje najvažniji ugljen i nafta. Što se Trumpa tiče, on igra dvostruku ulogu za koju smatram da je jako važna. S jedne strane govori da neće napraviti ništa jer se mora svađati s drugim velikim igračima pa se ponaša tako kako se ponaša. S druge strane, a o tome se u svijetu malo zna i o tome se ne govori, on itekako financira istraživanja klime i vremenskih uvjeta. Najviše je sredstava usmjerio iz državnog budžeta za financiranje znanosti kroz Nacionalnu fundaciju za znanost, a riječ je o instituciji sličnoj našoj Hrvatskoj zakladi za znanost. Taj je novac otišao u svrhu istraživanja prirode i života na Zemlji. S jedne strane govori jedno jer ima puno protivnika i takav mu je karakter, ali s druge strane, iz prve ruke znam da je u prošlom mandatu dao izdašan novac za proučavanje klime. Mediji igraju čudno, pa se stječe zapravo suprotan dojam, govori prof. Branko Grisogono.
Također, jedna ili dvije godine iznad rekordnog temperaturnog prosjeka ne znače kako je Pariški sporazum do kraja srušen. No stopa zatopljenja od kasnih 1970-ih iznosi 0,2°C svakih deset godina pa je mogućnost trajne rekordne temperature, odnosno povećanja za više od 1,5°C do 2030. vrlo vjerojatna. Uz ovaj trend postoje prirodne fluktuacije godišnjih globalnih temperatura od jedne do druge godine do oko 0,3°C. Kako je objasnio prof. Grisogono, tijekom tog razdoblja bilo je nekoliko relativno jakih El Niño događaja, dakle suprotnih La Niñi, s oceanskim Niño indeksima koji su dostigli vrhunac na 1,5°C ili iznad toga, što je rezultiralo time da su dvije uzastopne godine u to vrijeme bile najtoplije. Posljednje takve godine su 2023. i 2024. Što će se događati dalje, veliko je pitanje, a posljedice su, u slučaju da se to nastavi, jasne.
– Kratkoročno se može dogoditi da 2025. ostane barem na nivou 2024. Drugim riječima, da klima sama sebe pokuša ohladiti La Niñom, no ono što mi činimo prirodi nakaradno je i to podiže temperaturu. Priroda, odnosno oceani, kopna i mora, mogu to izdržati samo još neko vrijeme. Prošla godina bila je šamar, a slijedi kroše i udarac u glavu, kaže prof. Grisogono. Što se nas tiče, i dosad je postalo očito da ne možemo izbjeći opći razvoj klime, no možemo krenuti od sebe prema borbi da se posljedice promjena ublaže.
– Mi smo premali, ali svaki pojedinac može početi misliti o tome što radi s plastičnom vrećicom ili kamo odbacuje stvari, a naši gradonačelnici trebali bi se bolje brinuti o prirodi, otpadu i energetici, završava prof. Branko Grisogono.
>> Pitali smo umjetnu inteligenciju kakvo nas vrijeme očekuje 2050., a kakvo za 50 godina. Odgovor je zabrinjavajuć