Hrvatska bi se uvođenjem novog europskog sustava naplate emisija ugljikova dioksida mogla naći među državama u kojima će kućanstva osjetiti jedno od najvećih povećanja troškova grijanja. Prema istraživanju njemačke zaklade Bertelsmann, godišnji trošak grijanja u Hrvatskoj mogao bi porasti za prosječno 207 eura po kućanstvu koje koristi fosilna goriva. Veće poskupljenje očekuje se samo u Slovačkoj i Poljskoj. Riječ je o novom sustavu trgovanja emisijama ETS2, koji bi se od 2028. godine trebao primjenjivati na fosilna goriva koja se koriste u zgradama i cestovnom prometu. Njegov je cilj postupno poskupjeti korištenje energenata koji ispuštaju stakleničke plinove te tako potaknuti kućanstva i poduzeća na prelazak na čišće izvore energije.
Prema procjenama istraživača, početna cijena emisije trebala bi iznositi oko 60 eura po toni ugljikova dioksida. Upravo na toj pretpostavci temelji se izračun dodatnih troškova grijanja u europskim državama. Prema modelu zaklade Bertelsmann, hrvatskim kućanstvima koja se griju na fosilna goriva troškovi bi u prosjeku porasli za 207 eura godišnje. U Sloveniji se očekuje povećanje od 198 eura, u Slovačkoj 243 eura, a u Poljskoj čak 372 eura. Za usporedbu, u Njemačkoj bi prosječni dodatni godišnji trošak iznosio 13 eura, u Austriji 13 eura, a u Francuskoj 31 euro. U nekim državama grijanje bi, prema ovoj projekciji, moglo čak i pojeftiniti. U Švedskoj se očekuje smanjenje troškova za 273 eura godišnje, a u Danskoj za 102 eura.
Razlike proizlaze iz činjenice da pojedine europske države već imaju uvedene nacionalne sustave naplate emisija ugljika, dok se u drugima takav trošak tek treba uvesti. Važnu ulogu imaju i struktura korištenih energenata, energetska učinkovitost zgrada te prihodi stanovništva. U Hrvatskoj se, prema istraživanju, oko 24 posto kućanstava grije na fosilna goriva. To znači da se procijenjeni dodatni trošak ne odnosi jednako na sve građane, nego ponajprije na one koji koriste plin, loživo ulje ili ugljen za grijanje.
Istraživanje upozorava da će rast troškova posebno teško pasti kućanstvima s nižim prihodima. Njima grijanje već sada zauzima veći dio raspoloživog budžeta, pa će i relativno umjereno poskupljenje predstavljati veće financijsko opterećenje. Autori procjenjuju da deset posto europskih kućanstava koja će biti najviše pogođena novim sustavom raspolaže prosječnim godišnjim dohotkom od oko 20.000 eura, odnosno približno polovinom prosjeka EU-a. U toj skupini posebno su zastupljena kućanstva s umirovljenicima i ženama, a mnogi žive u obiteljskim kućama. Problem je i to što prelazak na klimatski prihvatljivije načine grijanja zahtijeva velika početna ulaganja. Zamjena sustava grijanja, ugradnja dizalice topline ili prelazak na druge tehnologije nisu financijski dostupni svim građanima. Zato autori smatraju da će, uz kompenzaciju povećanih troškova, državama trebati i dodatni programi za financiranje energetske obnove i zamjene sustava grijanja.
Prihodi od novog sustava trebali bi se dijelom usmjeravati u Socijalni fond za klimatsku politiku, namijenjen pomoći najranjivijim kućanstvima i malim poduzećima. Države članice moraju izraditi nacionalne socijalne klimatske planove u kojima će odrediti kako će sredstva koristiti. Prema analizi Bertelsmannove zaklade, prihodi od naplate emisija trebali bi biti dovoljni za ublažavanje neposrednog financijskog udara na najpogođenija kućanstva, pod uvjetom da se novac raspoređuje ciljano. Međutim, neće biti dovoljni za financiranje svih ulaganja potrebnih za prelazak na klimatski prihvatljivije načine grijanja. Važno je pritom naglasiti da ETS2 ne uvodi izravnu naknadu koju će građani plaćati državi za svaku potrošenu jedinicu energije. Obvezu kupnje emisijskih jedinica imat će dobavljači goriva, a trošak bi se posredno mogao preliti na krajnje potrošače kroz cijene energenata.
Sustav ETS2 trebao bi u cijelosti početi funkcionirati 2028. godine, nakon što je njegovo uvođenje odgođeno za godinu dana. Cijena emisijskih jedinica neće biti unaprijed fiksirana na 60 eura, nego će ovisiti o tržišnoj ponudi i potražnji. Istraživači Bertelsmannove zaklade taj iznos koriste kao procjenu moguće početne cijene, a u studiji razmatraju i dugoročniji, znatno skuplji scenarij od 180 eura po toni CO₂.
Umjetna inteligencija guta energiju bolje onda oduzeti ljudima