Golobov poučak: nije sve u novcu, politika je i borba za pravdu

Slovenija je ušla u povijest kao prva europska država koja je zabranila izvoz, uvoz i tranzit oružja i vojne opreme u i iz Izraela. Ta je odluka donesena usred sve veće međunarodne osude izraelskih vojnih operacija u Pojasu Gaze, ali i kao odgovor na muk koji već mjesecima dolazi iz Bruxellesa i glavnih europskih prijestolnica. Vlada premijera Roberta Goloba time je zauzela čvrst i jasan stav: nećemo sudjelovati, ni izravno ni posredno, u opskrbi države koja uništava čitavu jednu populaciju.

'Srce mi je slomljeno'

Odluka dolazi nakon niza diplomatskih poteza koji pokazuju da Slovenija u svojoj vanjskoj politici sve više odmiče od europskog oportunizma i približava se suverenoj, principijelnoj liniji. U srpnju su izraelski ministri Itamar Ben-Gvir i Bezalel Smotrich proglašeni nepoželjnima u Sloveniji zbog poticanja na genocid i širenja mržnje prema Palestincima. Slovenski parlament lani je priznao državu Palestinu, a sada su otišli korak dalje – zaustavili tokove oružja prema zemlji koja, pod izlikom samoobrane, već mjesecima provodi sustavno razaranje Gaze.

U isto vrijeme, globalna diplomacija radi silovit pritisak na Hamas da pristane na razoružanje kao uvjet trajnog mira. SAD, UN, EU, Egipat, Saudijska Arabija i Jordan sve su glasniji u zahtjevima. Međutim, iz Hamasa stiže odbijenica. "Predaja oružja je predaja otpora i identiteta. To je crvena linija. Naše oružje nije na stolu," izjavio je Khalil al-Hayya, visoki dužnosnik Hamasa. Za Hamas, razoružanje bi bilo ravno kapitulaciji pred Izraelom, pred državom koja kontrolira zračni prostor, granice, more i kojoj ne vjeruju "bez čvrstih međunarodnih jamstava". Hamas traži potpuno povlačenje izraelskih trupa iz Gaze, kraj opsade, puštanje političkih zatvorenika i dogovor koji "ne znači poniženje već ravnopravan politički okvir".

U toj napetoj stvarnosti, američki predsjednik Donald Trump priznaje da je situacija u Gazi "užasna" i "alarmantna", te navodi da je njegova administracija poslala 60 milijuna dolara pomoći za prehranu civila. No čak i on ističe da nije vidio konkretne rezultate na terenu. Američki izaslanik Steve Witkoff posjetio je jučer humanitarne centre u Rafahu u Pojasu Gaze, ali Hamas to naziva "propagandnom predstavom", optužujući SAD za licemjerje i sudjelovanje u kolektivnom kažnjavanju. Trump se nada izvješću koje će Witkoff podnijeti po povratku.

I dok se Zapad ljulja između deklarativne humanosti i strateškog oportunizma, portugalski premijer Luís Montenegro objavljuje da će i njegova vlada pokrenuti konzultacije o priznanju države Palestine već najesen. U izjavi se navodi da odluka dolazi nakon brojnih konzultacija s međunarodnim partnerima te zbog zabrinjavajućeg razvoja situacije na terenu. Predsjednik Marcelo Rebelo de Sousa podržava taj plan, ističući kako je riječ o "opreznom i promišljenom putu". Velika Britanija, Nizozemska, Belgija, Malta i druge zemlje razmatraju slične korake.

Američki državni tajnik Marco Rubio oštro kritizira te inicijative, nazivajući ih "nekorisnima" i "simboličnima", uz tvrdnju da priznanje Palestine predstavlja "nagradu za Hamas". No takav stav ignorira milijune Palestinaca koji nemaju veze s Hamasom i koji već desetljećima žive pod okupacijom, bez države, bez izbora, bez prava. Rubio u svojoj izjavi priznaje da Zapad uopće ne zna gdje bi ta država bila, tko bi je vodio i kako bi funkcionirala, što je priznanje da 70 godina politike na Bliskom istoku nije proizvelo nikakav održiv model, već samo beskrajni ciklus mržnje, oružja, smrti i poniženja.

U izraelskoj javnosti, koja je sve podjeljenija, javlja se jedan od najvažnijih glasova razuma: slavni pisac David Grossman. On godinama izbjegava upotrebu riječi "genocid", ali sada, nakon mjeseci krvoprolića, gladovanja, uništavanja bolnica i škola, više ne može šutjeti. "To što se događa pred mojim očima, to je genocid", izjavio je za talijansku La Repubblicu. "Srce mi je slomljeno." Upozorava da spoj riječi "Izrael" i "glad" uništava sve ono na što je izraelsko društvo nekad bilo ponosno - moralnu odgovornost, povijesnu svijest i univerzalnu humanost. Grossman i dalje vjeruje u rješenje dvije države, ali samo ako uključuje jasne uvjete: demilitarizaciju, izbore, isključenje ekstremista. I – što je najvažnije – priznanje da bez pravde nema ni mira.

Dvostruka igra velikih

Slovenija nije velika sila, ali upravo je pokazala što znači biti velika država. U svijetu gdje se politika vodi strahom, a diplomacija računicom, njezina odluka o zabrani trgovine oružjem s Izraelom vraća moralnu vertikalu u europski javni prostor. U vremenu kada Njemačka, Francuska i druge države igraju dvostruku igru, s jedne strane pozivaju na prekid vatre, a s druge šalju oružje, Slovenija se odlučila za ono što svi osjećaju, ali malo tko kaže: ne možemo više biti nijemi partneri jednoj od najvećih humanitarnih katastrofa našeg vremena. Dok Gazu svakodnevno bombardiraju, a njeni stanovnici umiru od gladi, dok Hamas odbija razoružanje bez političkog rješenja i dok Izrael sve dublje tone u militarizirano bezumlje, svijet mora birati. Slovenija je izabrala. I time otvorila vrata svima koji još vjeruju da politika nije samo trgovina interesima, nego i borba za pravdu i istinu.