Početak je bio sa šest krava smještenih u staroj štali iz koje se mlijeko u kantama odnosilo do laktofriza. Dvanaest godina poslije na gospodarstvu Tomislava Bišćana u Cerovcu Barilovićkom, selu dvadesetak kilometara udaljenom od Karlovca, uređeni su izmuzište, silos i nova štala u kojoj je tridesetak muznih krava, ima i telce, junice i bikove za tov, pa se sada s obitelji brine o stotinjak goveda. Štalu je 23-godišnji Tomislav, stolar po struci, napravio sam, i nije mu to prvi put:
– Prvu sam, isto sam, napravio kad sam išao u peti-šesti razred – kaže, što potvrđuje i majka Draženka, uz starijeg sina Ivana te uskoro snahu Lukreciju, Tomislavovu odabranicu, marljiva radnica na ovome gospodarstvu na kojem se godišnje proizvede oko 150.000 litara mlijeka, uzgoji tridesetak bikova i obradi oko 50 hektara svoje i zemlje u najmu.
Obitelj Bišćan u poljoprivredi se oslanja na vlastitu mehanizaciju i za rad na polju imaju svu potrebnu opremu. To im je posebno važno jer je zemlja koju obrađuju raštrkana na više od stotinu parcela. Do najudaljenijih zemljišta imaju 40 km, što dodatno zahtijeva dobru organizaciju i pouzdanu mehanizaciju kako bi se svi poslovi na vrijeme odradili.
Tomislav svoj svakodnevni život na farmi često bilježi i objavljuje na društvenim mrežama, posebice na Facebooku i TikToku, gdje pratiocima pokazuje radove u štali, na polju i život na selu. Upravo su mu društvene mreže pomogle i u širenju obradivih površina – javili su mu se privatni vlasnici zemlje koju nisu obrađivali te su mu je ponudili na korištenje, pa danas i tu zemlju obrađuje.
I dok mljekarstvo u Hrvatskoj prolazi ozbiljnu krizu pa se broj proizvođača iz godine u godinu smanjuje, Tomislav kaže da od proizvodnje mlijeka ne namjerava odustati. Zadržat će se na otprilike istome broju grla i više poraditi na genetici kako bi poboljšao proizvodnju mlijeka.
– Razmišljali smo i mi o odustajanju i u jednom smo trenu htjeli sve prekinuti. No onda smo prešli u mljekaru "Milka" i sad smo zadovoljni. Po litri dobijemo 60 centi, a naše mlijeko jer je ekstra masnoće, s više od šest posto mliječne masti, oni odvoze posebno, ne miješajući ga s mlijekom drugih proizvođača. Takvu masnoću postižemo prehranom: sjenažom, silažom, sijenom i slamom – objašnjava Tomislav.
Svu telad ostavljaju na gospodarstvu, bikovi idu u tov, a otkupe ih ili lokalni mesari ili ih voze u klaonicu pa meso prodaju na svome gospodarstvu za dvanaest eura po kilogramu, uglavnom stalnim kupcima.
– Najlakše je kad netko dođe, natovari u kamion i otpelja. Tako prodamo jeftinije, ali i imamo najmanje posla – kaže Lukrecija, po struci veterinarska tehničarka, koja se u Cerovac Barilovićki doselila iz Mahična, karlovačkog prigradskog naselja.
– Nije mi strana poljoprivreda, moji su imali jednu kravicu, čisto za svoj gušt. Ali kad sam prohodala s Tomislavom, moj brat se zainteresirao više, započeo s uzgojem bikova i dopalo mu se – dodaje.
Obitelj Bišćan ima i četrdesetak ovaca, o kojima se brine Ivan:
– Imamo i koze. One su mamine – naglašava Tomislav dodajući kako se ovce i koze uzgajaju za vlastite potrebe.
Neke klasične podjele rada na ovome gospodarstvu nema, svi rade sve i uskaču tamo gdje treba. Radni dan im počinje u štali, u kojoj među kravama najprije popiju prvu jutarnju kavu, nakon čega slijede mužnja, čišćenje i hranjenje životinja. Prijepodnevna šihta gotova je do deset. Braća potom sjedaju u traktore i odlaze u polje. Oko podneva cisterna dolazi po mlijeko, a poslije podne ciklus rada sa životinjama se ponavlja. I tako svaki dan:
– Sad sam ja na redu za godišnji, vi ste svoj iskoristili. Bili ste svaki po jedan dan – gledajući prema sinovima, kaže Draženka Bišćan.
Ona će na godišnjem biti dulje:
– Ivan mi je obećao platiti toplice. Znači, nema me deset dana – nastavlja kroz smijeh, na što joj sinovi dobacuju da može ići, ali ne prije jeseni.
– Znam da će me poslati, samo da me se riješe – veselo će Draženka Bišćan odlazeći dalje za poslom, kojega svakoga dana ima sasvim dovoljno za cijelu obitelj.
– Nije farma sve, imamo još i trgovinu i pilanu – dodaju braća Tomislav i Ivan.