Gdje će se to na drugom svijetu nakon smrti naći antifašisti

– Ovo jest oproštaj, ali nije zbogom, već doviđenja, tamo negdje u nepoznatom i dalekom, gdje nas antifašiste, borce za socijalnu pravdu i mir, čekaju dostojna mjesta – rekao je Budimir Lončar, savjetnik predsjednika Ive Josipovića, opraštajući se od svog nekadašnjeg šefa Ante Markovića, u čijoj je vladi, posljednjoj jugoslavenskoj, bio ministar vanjskih poslova.

Pomalo je to bilo iznenađujuće na ispraćaju na zagrebačkom krematoriju na kojem nije bilo svećenika ni bilo kakvih vjerskih obilježja, upravo kako je bilo i do 1990. godine, i da takve riječi kaže dugogodišnji jugoslavenski diplomat. Zamolili smo nekoliko osoba koje su bile na ispraćaju Ante Markovića da kažu kako su oni shvatili te Lončarove riječi. Književnik Predrag Matvejević kaže kako je on to shvatio kao metaforu.

Borci za mir

– Lončar je bio Markovićev dugogodišnji suradnik, bili su vršnjaci, a Marković je zaslužio lijepe riječi. Bio je on odmjeren i human, predao se u pravom času. A nije prošlo nezapaženo ni to što nije bilo predstavnika vlasti – kaže Matvejević. Ante Marković bio je, među ostalim, i predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske. Redatelj Lordan Zafranović, koji je također bio na ispraćaju, kaže kako je Lončarove riječi shvatio ponajviše kao kritiku aktualnog položaja antifašista u Hrvatskoj. – Četiri godine ljudi su se borili, patili, a danas se prema njima ne odnose lijepo. Možda je to bila nada da će na drugom svijetu biti bolje – kaže Zafranović, ističući kako je Marković bio vrlo inteligentan, intelektualac par excellence. Predsjednik Saveza antifašista Ratko Maričić kaže kako mu je žao ne samo zato što nije bilo predstavnika hrvatske vlade nego i zbog toga što nije bilo nikoga iz Končara, tvrtke koju je upravo Marković digao na svjetsku razinu. Što je zapravo želio reći i je li njegova poruka bila vjerska, objasnio je i Budimir Lončar. Kaže da je riječ o simbolici, o tome da će antifašisti i borci za socijalnu pravdu, borci za mir, živjeti u pamćenju naroda, u sjećanju suradnika.

Blizak odnos

– Bila je to poruka i za onoga tko vjeruje i za one koji ne vjeruju. Ante Marković i ja imali smo dobar odnos, bili smo vrlo bliski niz godina. U posljednje vrijeme nismo se često viđali jer on je bio u Sarajevu, ali smo se često čuli telefonom – kaže Lončar.

Dodaje kako se ne osjeća ni vjernikom ni ateistom, možda agnostikom, ali da je često sudjelovao i u akcijama Ujedinjenih naroda koje su bile usmjerene na pomirenje i dogovor među religijama. Jedan od tih skupova bio je i milenijski summit svih religija svijeta 2000. godine.