Gatare u dlanu vide sudbinu Bola

Sjećam se da bi nona povremeno pozvala prijateljice na druženje kako bi im jedna žena gatala iz kave. Onako na okupu, sve su se nešto smijuljile, tobože prihvaćajući to gatanje kao neku igru, a zapravo jedva su čekale da im gatara rekne ono što im u životu slijedi. U zraku se osjećala neka blaga pritajena napetost u rasponu od "to su samo gluposti radi zabave" do neke strepnje "tko zna što će se u šalici vidjeti"; jer, dogodilo bi se da gatara nešto i pogodi. I tako, skuhala bi se jaka kava i potom svima iz kogome – džezve – lončića natočila u šalice, nakon čega bi je gospođe družbenice s posebnom pozornošću, ali relativno brzo, posrkale. I danas im vidim na usnama trag te guste kave koji bi palcem i kažiprstom pažljivo obrisale te onaj gotovo ceremonijalni pokret izokretanja šalice na tanjurić kako bi se na njezinim stijenkama i dnu nataložila budućnost. Nakon nekog vremena šalice bi se vratile u prirodni položaj spremne da u talogu – zocu – fundaču kave velika svećenica – gatalica iščita tu njihovu sutrašnjicu. No nije samo generacija nona i baka bila znatiželjna za događanja koja im tek slijede, nego i uzrasti njihovih kćeri, pa čak i unuka. Tako se dogodilo da je jedna od tih unuka saznala od čuvene Marice da je trudna, a da sama o tome nije imala pojma. Bila je to još jedna potvrda Maričine uspješnosti gatanja.