nacistički jurišnici smrti

Garda pretorijanaca koja je Adolfa Hitlera dovela na vrh Trećeg Reicha

Foto: Wikimedia commons
Foto: Wikimedia commons
02.08.2020.
u 13:19
Arijevski novak nije smio imati tragove židovske krvi u obiteljskom stablu, istraživalo mu se pretke sve do 1800., a časnicima do 1750. godine
Pogledaj originalni članak

Tijekom 1920-ih godina Adolf Hitler, vođa desničarske Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije (NSDAP), ustrojio je malu skupinu tjelesnih stražara pod imenom Zaštitni odredi (Schutz Stael ili skraćeno SS). Ispočetka malobrojan, sa strogo selektiranim članstvom, SS je postao zaštitnik nacionalsocijalističke Njemačke nakon što je Hitler preuzeo vlast 1933. godine. Uskoro će ta organizacija narasti u veličini i moći te postati država u državi.

“Ja se zaklinjem tebi, Adolfu Hitleru kao Führeru i kancelaru njemačkog Reicha, lojalnošću i hrabrošću. Prisežem tebi i pretpostavljenima, onima koje ćeš imenovati, poslušnost do smrti. Tako mi Bog pomogao”, glasila je osobna prisega svakoga pripadnika SS-a, predmnijevajući činjenicu da je svaki pripadnik te organizacije ušao u Hitlerovu službu jer je svoju lojalnost dugovao isključivo njemu i nikomu drugom. A kako je Hitleru uspjelo od svoje osobne tjelesne straže izgraditi silu od nekoliko stotina tisuća ljudi u završnim danima Drugoga svjetskog rata, predstavlja uistinu neobičnu priču s kojom se u koštac uhvatio zagrebački povjesničar mlađe generacije Hrvoje Spajić.

Iz njegova pera, tako, kao produkt višegodišnjeg rada stiže pravi publicistički pothvat, nova knjiga “Waffen-SS, Hitlerovi jurišnici smrti”, objavljena u izdanju nakladničke kuće Despot infinitus. Riječ je o prvome detaljnijem prikazu njihovih ukupnih vojnih operacija na hrvatskome jeziku, u razdoblju od 1939. do 1945., no istodobno autor se bavi i ustrojem Waffen SS-a, oružanog zaštitnog odreda koji je u ključnim godinama 20. stoljeća prošao put od Hitlerove pretorijanske garde, preko sve brojnije paravojne postrojbe koja buja nasuprot otporima iz regularne njemačke vojske Wehrmachta, sve do elitne oružane sile koja je pomogla Hitleru u usponu na vrh Trećeg Reicha, a svojim borbenim djelovanjima ostavljala krvavi trag na bojišnicama Istoka i Zapada.

Na čelu postrojbe bio je Hitleru lojalni Heinrich Himmler, istinski, arhetipski, nacistički barun, koji je u svoje redove vrbovao samo najbolje njemačke sinove. Da bi uspjeli u tome naumu stvaranja nacionalsocijalističkoga supermena, oružanim pripadnicima SS-a tijekom režima obuke uzastopce su isticane važnosti fizičke i psihičke čvrstoće i stabilnosti te moralne nadmoći nad svim neprijateljima, a koje svaki od njih mora izgraditi i posjedovati.

Čak i prije nego što je svakomu novaku dopušteno pristupanje obuci, oni su najprije morali proći rigoroznu rasnu, fizičku i psihičku selekciju.

Obračun s vlastitim narodom

Himmler je inzistirao da svaki vojnik SS-a mora biti u dobi između 17 i 22 godine, visok najmanje 180 cm i morao je posjedovati najviše fizičke i psihičke predispozicije. Svaki esesovac morao je, dakle, imati skladnu tjelesnu građu bez ikakvih disproporcija između nogu i gornjega dijela tijela kako bi mogao podnijeti i nositi izrazito težak teret na dugim marševima. Himmler je mladim novacima često isticao: “Bit je u tome da se u svojoj želji prema discipliniranosti čovjek ne smije ponašati poput podređenog bića, tako da njegovo držanje i hod, njegove ruke i sve na njemu odgovaraju idealu koji tražimo”.

Stoga arijevski novak nije smio imati nikakve tragove židovske i ostale “untermenschen” krvi u svojemu obiteljskom stablu – običnomu vojniku istraživalo se pretke sve do 1800. godine, a časnicima čak do 1750. godine. Onim kandidatima koji su imali nepoželjnu krv nije se dopuštao ulazak, a ako je rasna nečistoća otkrivena naknadno tijekom službe, tomu je esesovcu prijetio otpust. Buduće mladenke esesovaca također su bile podvrgnute istoj rasnoj selekciji kako bi se dokazala njihova arijska čistoća. Viši časnici upirali su se da njihovi vojnici budu gipki, prilagodljivi vojnici, atletskog držanja, sposobni prikazati veću količinu izdržljivosti u maršu i borbi, a morali su biti i jednako sposobni na bojnom polju i pri obuci. Novaci su svako jutro ustajali u 6 sati, da bi se zatim podvrgavali iscrpnomu fizičkom tretmanu pod kojim bi toliko ojačali da su mogli pretrčati tri kilometra u 20 minuta noseći pritom potpunu borbenu opremu.

Dodatna fizička obuka stavljana je na raspored čak i tijekom loših vremenskih prilika jer se željelo da novaci još više očvrsnu. Rat na Istoku, posebice, pretvorio je Waffen-SS u elitnu borbenu silu koja je zapadnim saveznicima priskrbila dosta muke u Normandiji tijekom ljeta 1944. godine i kasnije kod Arnhema i u Ardenima. Taktike koje su Führerove požarne brigade razvile na Istočnome bojištu pokazale su se pravim šokom za britanske i američke postrojbe kada su se one iskrcale na europskome kopnu i prvi put suočile s oklopnim divizijama Wfen-SS-a. Zapadni saveznici bili su toliko impresionirani upotrebom takvih taktika da su kasnije nakon rata i usvojili njihov veći broj te su one postale temeljem borbenih planova NATO-a u nakani da spriječe moguću sovjetsku invaziju na zapadnu Europu.

Foto: Wikimedia commons

Waffen-SS će prije kraja rata – od svojih skromnih početaka – raspolagati s 38 divizija, od kojih je dobar dio pripadao oklopnim ili oklopno-grenadirskim divizijama. A upravo su one najzaslužnije za gotovo legendarni status koji Waffen-SS ima danas za sve istraživače vojne povijesti Drugoga svjetskog rata. No rat na Istočnome bojištu predstavljao je ključnu bitku za Waffen-SS. Upravo se u Rusiji nacistička elitna sila suočila s nadmoćnijim protivnikom i na koncu bila pregažena napredovanjem Crvene armije. Kada su se američke, britanske i sovjetske postrojbe našle u Njemačkoj početkom 1945. godine, postrojbe Waffen-SS-a odigrale su posebno sramotnu ulogu okrećući oružje na vlastiti narod.

Dok se svijet oko njega raspadao, Hitler je svugdje vidio izdaju i kukavičluk. Stoga je svim lojalnim postrojbama naredio da ne pokazuju milost prema onima koji pokazuju kukavičluk pred licem neprijatelja. Lutajući SS odredi ubijali su i vješali tisuće njemačkih građana kao kaznu što se borbi nisu posvetili fanatičnom odlučnošću – kao što su to činili oni. Čak i u posljednjim danima rata fanatični časnici Waffen-SS-a kružili su Berlinom tražeći kukavice, dezertere i one koji nisu sudjelovali u ratnim sukobima.

Stjegonoše nacizma

“Kakve god bile odlike divizija Waffen-SS-a kao borbenih formacija, nema sumnje da su pripadnici spomenutih postrojbi počinili više zločina nego bilo koja druga branša njemačkih oružanih snaga. Osobito ne bi smjela biti zanemarena činjenica da su pripadnici te elitne organizacije izrasli iz redova nacističke stranke (NSDAP), i kao takvi su potpuno prihvatili nacističku ideologiju. Kao stjegonoše nacizma, SS organizacija bila je odgovorna za provođenje rasne politike Trećega Reicha”, navodi Hrvoje Spajić, dodajući da je Međunarodni sud u Nürnbergu utvrdio da je Waffen-SS bio direktno odgovoran za ubijanja ratnih zarobljenika i zločine u okupiranim zemljama.

Osim toga, u Nürnbergu je Waffen-SS optužen da je svojim osobljem popunjavao zloglasne Einsatzgruppen, odnosno Specijalne odrede za egzekuciju, kao i za preuzimanje zapovijedanja stražom koncentracijskih logora. Na taj je način Waffen-SS umiješan u istrebljenje šest milijuna Židova, stotine tisuća radnika na prisilnome radu i ubojstva nikad točno utvrđenoga broja civila u istočnoj Europi. Hitlerove elitne postrojbe Waffen-SS-a bile su zamišljene i ustrojene u cilju zaštite nacističkoga militarističkog, totalitarističkog i zločinačkog režima.

Taj su zadatak obavljale s visokom vojničkom učinkovitošću, ali ta militaristička elita Trećega Reicha zakazala je tamo gdje profesionalni vojnik nikad ne bi smio. A to je pitanje zločina. Naime, u sjeni toga diktatorskog režima nalaze se milijuni nevinih žrtava. A pripadnici Waffen-SS-a također snose dio odgovornosti za to.

“Danas možemo biti svjesni činjenice da na pripadnicima Waffen-SS-a – kao uostalom i kod svih vojnika u povijesti – nije bilo da propitkuju naredbe, nego da ih izvršavaju. A vidjeli smo da su pripadnici Waffen-SS-a bili indoktrinirani ne stavljati pod upitnik zapovijedi svojih nadređenih. Stoga na pripadnike Waffen-SS-a možemo gledati kao na Hitlerove jurišnike smrti, što oni uistinu jesu bili. Jer naredbe su pristizale od samoga Hitlera, koji je provodio politiku koja nije sprečavala zločin, nego ga je poticala”, zaključio je autor knjige.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 16

Avatar Idler
Idler
15:04 02.08.2020.

Puno tog ste zbrkali u tekstu al nedate mi pojasnit pa OK.

MP
Miroslav.P
16:32 02.08.2020.

CCCC neznam ovaj Nedicevac govori daje Slaven a daga ostavis u Istambul nitko zanjim nebi obratio paznju.

Avatar Observer
Observer
15:13 02.08.2020.

Koja je razlika cenzura bila onda, cenzura postoji danas!