Nakon dvoboja s Engleskom, hrvatska nogometna reprezentacija drugu utakmicu Svjetskog prvenstva igra protiv Paname u Torontu. No, navijače koji se spremaju bodriti Vatrene na stadionu u Torontu dočekat će visoke cijene hrane i pića.
Jedan od najčešće dijeljenih primjera je kombinacija dva hot-doga i dva bezalkoholna pića, za koju će navijači morati izdvojiti čak 57,50 kanadskih dolara, što je otprilike 39 eura. Za mnoge europske navijače, naviknute na znatno pristupačnije cijene na stadionima, ovakav iznos za jednostavan obrok zvuči gotovo nestvarno i postavlja pitanje je li Svjetsko prvenstvo postalo događaj rezerviran isključivo za one s najdubljim džepom. Ovaj trend nije izoliran slučaj, već dio šire slike komercijalizacije turnira u Sjevernoj Americi, gdje se iskustvo navijača unutar stadiona monetizira do krajnjih granica.
Kada se pogleda cjenik pojedinačnih stavki, slika postaje još jasnija. Obična boca vode od pola litre stoji sedam kanadskih dolara (oko 4,80 eura), dok se cijene piva kreću od 16,75 kanadskih dolara (oko 11,50 eura) za standardno domaće pivo od 473 mililitara, pa sve do vrtoglavih 24,25 kanadskih dolara (gotovo 17 eura) za veće pakiranje od 740 mililitara. Ako ogladnite, pripremiti se treba na još veće izdatke. Cheeseburger s čipsom ili pileći medaljoni s krumpirićima koštat će vas 25,25 kanadskih dolara (preko 17 eura). Čak i jednostavnije grickalice poput velikih kokica dosežu cijenu od 11,75 kanadskih dolara (oko osam eura). Ove cijene, iako izražene u kanadskim dolarima koji su slabiji od američkih, predstavljaju značajan udar na budžet svakog navijača. Usporedbe radi, cijene u Torontu su znatno više od onih na prethodnim prvenstvima u Rusiji ili Brazilu, gdje se pivo moglo popiti za svega nekoliko eura, a obrok nije predstavljao luksuz.
Iako ove brojke djeluju ekstremno, one su odraz šireg fenomena poznatog kao "stadionski porez" koji je duboko ukorijenjen u sportskoj kulturi Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Naime, posjetitelji velikih sportskih događaja smatraju se "zarobljenom publikom", što vlasnicima stadiona i koncesionarima omogućuje formiranje cijena koje su daleko iznad tržišnih. FIFA se ove godine odlučila za model u kojem nije nametnula centraliziranu politiku cijena, već je odluku prepustila postojećim operaterima na svakom pojedinom stadionu. U priopćenju za medije, krovna nogometna organizacija pojasnila je kako su "cijene hrane i pića na stadionima Svjetskog prvenstva 2026. uglavnom u skladu s cijenama na redovitim događajima koji se održavaju na svakom pojedinom mjestu". To u prijevodu znači da su navijači na Svjetskom prvenstvu suočeni s istim cijenama koje inače plaćaju posjetitelji utakmica NFL-a ili MLS-a, što je za međunarodne goste, nenaviknute na takvu cjenovnu politiku, prilično neugodno iznenađenje.
Dodatnu dimenziju cijeloj priči daje i drastična razlika u cijenama između tri zemlje domaćina. Dok će navijači u SAD-u i Kanadi plaćati premium cijene, oni koji će utakmice pratiti u Meksiku proći će višestruko jeftinije. Primjerice, pivo na stadionu u Guadalajari može se pronaći za manje od tri dolara, a cijeli obrok s pićem stoji oko deset dolara. Ta golema razlika, prema nedavnoj analizi troškova na svih 16 stadiona pokazuje kako se ne radi o jedinstvenoj strategiji turnira, već o preslikavanju lokalnih tržišnih uvjeta na globalni događaj, što dovodi do velikih nejednakosti u iskustvu za navijače ovisno o lokaciji. Bivši velški nogometaš Hal Robson-Kanu cijelu situaciju nazvao je "sramotnom", tvrdeći da navijači koji su već platili bogatstvo za put i ulaznice ne bi smjeli biti suočeni s takvim dodatnim troškovima.
Skupo, ali ima i skupljih
Iako će se hrvatskim navijačima cijene u Torontu činiti vrlo visokima, važno je napomenuti da kanadski grad nije najskuplji domaćin prvenstva. Ta neslavna titula pripada stadionima u Sjedinjenim Državama. Apsolutni rekorderi su Los Angeles i San Francisco, gdje kombinacija standardnog piva i osnovnog obroka premašuje 32, odnosno 34 dolara. Slična je situacija i u Dallasu, gdje pivo doseže cijenu od 16 dolara. Usporedbe radi, marža na cijenu piva unutar stadiona u Dallasu iznosi više od 120 posto u odnosu na prosječnu cijenu u gradskim restoranima. U Torontu je ta marža znatno umjerenija i iznosi oko 47 posto, što ga, unatoč visokim cijenama, čini relativno povoljnijim u sjevernoameričkom kontekstu.
Jedan grad prkosi trendu
U moru vijesti o paprenim cijenama, postoji jedna svijetla iznimka koja pokazuje da je drugačiji pristup ipak moguć. Riječ je o Atlanti i stadionu Mercedes-Benz, domu Atlanta Falconsa i Atlanta Uniteda. Vlasnik Arthur Blank uveo je takozvanu "fan-first" politiku cijena, koja je na snazi za sve događaje, uključujući i Svjetsko prvenstvo. Cijene su ondje drastično niže: hot-dog stoji samo dva dolara, kriška pizze tri, a cheeseburger pet dolara. Pivo se može dobiti za devet dolara. Blank je u razgovoru za The Athletic objasnio kako je takav pristup neupitan. "Želimo da se ljudi ovdje osjećaju dobrodošlo, kao kod kuće. Nikada nismo napuhavali cijene. To je naš identitet", poručio je Blank, dodavši kako o tome nije ni pregovarao s FIFA-om jer je to za njih "zadana postavka".