Dvostruka hrvatska šutnja

Osim rijetkih pojedinačnih istupa političara i oglašavanja kardinala Puljića, Hrvati u BiH uglavnom su ostali nijemi na presudu Međunarodnog suda o tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore. Dva HDZ-a presudu su ocijenila neprimjerenom, kardinal Puljić nepravdom prema žrtvama. I tu su završili komentari.

No, tu je i pitanje šutnje o još nečemu: nitko, osim tek rijetkih hrvatskih sudionika iz vremena podizanja tužbe, javnosti nije predstavio vrlo zanimljive pojedinosti o tome kako su Hrvati izbrisani iz ovoga zahtjeva koji je uputilo ratno predsjedništvo u Sarajevu! Upravo o tome progovorio je Ivo Komšić, koji je bio i u tadašnjem vrhu. Ni Komšiću nije, međutim, jasno kako se u tužbi odustalo od toga da su žrtve srpskoga genocida, uz Bošnjake, bili i Hrvati, Židovi i drugi narodi. Voditelj pravnoga tima BiH Sakib Softić ovo je elegantno objasnio riječima da je vrlo teško bilo dokazati i genocid nad Bošnjacima.

Ovo objašnjenje zasigurno nije zadovoljilo Hrvate i predstavnike drugih naroda budući da je odluka o identificiranju tužbe Bošnjaka protiv Srba zasigurno bila političke naravi. To je, budući da je i presuda političke naravi, za najmanje jednu trećinu smanjilo legitimitet tužbe jedne države protiv druge.

Ovo, međutim, ne umanjuje skandaloznost presude Međunarodnoga suda pravde koji je očito u ovome slučaju propustio osuditi “velikosrpski zločinački pothvat” i na određeni način ponovno kaznio žrtvu. Simbolično ili ne, presuda je izrečena u istome tjednu u kojem se obilježava godišnjica referenduma BiH za nezavisnost od Jugoslavije. Tada su glasovi Hrvata presudno utjecali za nezavisnost države u kojoj su danas građani drugoga reda.