Duh je davno pušten iz boce, a nakon Thompsona na Hipodromu samo se proširio

Jučer ujutro probudim se, natočim kavu, upalim HTV4 i taman uletim u prijenos iz Sabora u kojem Biloglav iz DOMINO-a završava sa "pozdravit ću vam sa pozdravom koji bi oni voljeli čuti, "za dom spremni"...  Bitan trenutak, protrljam oči, ali Jandroković na nečiju repliku da ga kazni kaže "neću danas biti arbitar, govorite što hoćete, a gledatelji će procijeniti". Prije par godina Bulju je za ZDS udijelio opomenu i izbacio ga iz Sabora. Tužno da se ovo uopće događa u Saboru.

Navečer u Direktu slična priča, Branko Bačić na pitanje bi li i on kao Anušić odgovorio sa "spremni" da je bio na koncertu veli "ne znam, možda i.bih...", ali ne podržava nikakva ustaška obilježja izvan konteksta ove pjesme. Nitko ne želi priznati da je kontekst puno širi, a još se više proširio nakon koncerta kad su vodeći političari opravdavali ono što je trebalo nedvosmisleno zabraniti odavno.

Duh je davno pušten iz boce, a sad se još više proširio među političare koji ga kako vidimo koriste ne bi li se svidjeli masi koja je bila na koncertu i javnosti koja koncert podržava. Zanimljivo kako su bolje tekstove i komentare o koncertu napisali oni koji nisu bili, nego oni koji su bili. Ovi koji su bili manje više su se zadržali na nabrajanju i svirci, ali to je koncert na kojem je svirka najmanje bitna.   Paradoksalno, ali je li bilo bolje ili lošije nije presudno. Ovi koji nisu bili pisali su o važnijim stvarima, jer glazba nije samo ton, nego i poruka, u slučaju ovog koncerta pogotovo. Negativna poruka, logično, više je zahvatila one koje nisu bili. Očito je svirački, produkcijski, organizacijski i tehnički sve štimalo iznad očekivanja, ali opet paradoksalno, to je samo multipliciralo neprihvatljive poruke jednima, a prihvatljive drugima na hipodromu.

Je li moguće objektivno pisati? Je, ali ako uzmeš sve sastojke u zbroju, inače ti pola fali. Do ovakvog koncerta zapravo nije trebalo doći, to bi bio jedini način za izbjeći post festum probleme. Upravo zato je najmanji problem Marko Perković i njegova ekipa, jer oni rade to što rade i znalo se što rade i žele. I koristi do daske ono što smije, a sad još i više uz amenovanje politike.

Problem su opet političari i vlast, jer su se pravili da ne znaju, a onda su sve servisirali prekomjerno i sjajno, da slučajno ne dođe do neke havarije koja bi im se, pored ljudima na hipodromu, obila u glavu. I onda je bilo kako je bilo, a svi su zapravo znali kako će biti. Sad se samo pronalaze ispričnice i objašnjenja koja izbjegavaju srž problema i bez rješenja se multipliciraju.

Nakon koncerta i prvog šoka da sve odlično funkcionira, ostao je after u kojem se sad pipaju i pitaju sve poruke, pouke i analize koje su se znale i ranije, ali ranije nisu bile toliko negativno intonirane da bi davanje dozvole, prekomjerna prodaja ulaznica, tjedni do koncerta, proizveli ikakvu kritičnu masu pred lokalne izbore. Izuzev par ljudi s kritičkim zamjerkama imali smo reklamni prostor koji je usisao sve kritike ili dvojbe, a imamo ga i par dana nakon koncerta.

Još prekjučer su koncert "analizirali" Markićka i potpredsjednik Matice Hrvatske ujutro u emisiji Sudio 4, pa troje u Otvorenom koji su s iste strane i Macan koji si ne želi ugroziti buduće poslove oštrom kritikom političkih implikacija koncerta. Dok se jednostavnim mislima nisu javili SDP i Možemo koji bi se nekada Bandiću napijali krvi mjesecima prije ovakvog koncerta u Zagrebu, i usrali motku, jer su drugi već sve iskritizirali i ispričali u danima prije.

HDZ je tu opet najbolje odigrao, prilagodio se, nije se konfrontirao, da bi na kraju otvoreno podržao Thompsona i ljude koji pljuju po Hrvatskoj koju ovi vode već 25 godina. HDZ je u stanju usisati i Domovinski pokret i Thompsona i njihove ideje prihvatiti do mjere u kojoj su sigurni da im više nisu prijetnja.

Čak i Milanović koji im može biti prijetnja se sakrio, jer i on je lukav igrač, a ostao je na vjetrometini Tomašević koji je, to je glavni paradoks, najmanje kriv od svih njih za ono loše što nam se događa. Ali jedan ovakav koncert mijenja sve, a njegova izborna baza će mu to i komentirati, on je jedini riskirao. Marko Vučetić, profesor iz Zadra je dobro rekao da država najbolje funkcionira pod pritiskom, kad su vladajući ugroženi, onda daju sve od sebe. Postavio je i ključno pitanje, što bi bilo da pola milijuna ljudi ovako zahtijeva bolje, brže zdravstvo? Možda bi ga i dobili kao i sve usluge na i oko hipodroma.

Ali očito kod nas jedinu društvenu histeriju i gomilanje najvećeg broja ljudi mogu izazvati nogometna reprezentacija, crkvena događanja, neka humanitarna akcija i Thompson, pa je zato hipodrom bio poput dočeka reprezentacije samo s drugim glumcima, nije bilo sporta, ali je djelovalo itekako navijački.  Mi jednostavno nismo zemlja gdje bi se ljudi okupili oko neke složenije ideje, nema euforije za to. S druge strane,HDZ je na vlasti jer je euforična stranka, oni jedini generiraju takvo istomišljeništvo i imaju takvu glasnu i aktivnu  bazu glasača.  Kao što i jedinu euforiju na drugoj strani možemo očekivati samo kad je netko protiv HDZ-a, kad je biti ili ne biti, kao kod izbora za Milanovića ili Možemo u Zagrebu ili Thompsonova koncerta. Ali i tu je opet bitan HDZ, bez njih ne bi bilo te kontra-euforije. Tako da bez HDZ-a ništa, stvarno mislim da će ostati na vlasti vječno. Osim dakako u Zagrebu, ali ste ipak imali Thompsona na hipodromu. Što bi bilo kad bi bilo drugačije, pitanje je na koje dugo nećemo dobiti odgovor.