Sve više država pokušava zaustaviti dramatičan pad nataliteta novcem, poreznim olakšicama, subvencioniranim stanovanjem i izdašnim potporama za roditelje. Neke su otišle toliko daleko da obitelji tijekom odrastanja jednog djeteta mogu dobiti desetke tisuća eura, dok pojedine kompanije svojim zaposlenicima za rođenje djeteta nude čak automobile ili bonuse vrijedne desetke tisuća dolara. Ipak, dosadašnja iskustva pokazuju da ni velike svote nisu jamstvo da će se ljudi odlučiti imati više djece.
Pad broja rođenih postao je jedan od najvećih demografskih izazova razvijenog svijeta. Sve starije stanovništvo i sve manji broj radno sposobnih ljudi stvaraju sve veći pritisak na mirovinske, zdravstvene i socijalne sustave, zbog čega vlade pokušavaju pronaći način kako mladima olakšati odluku o osnivanju obitelji. Kako piše Newsweek, među državama koje nude najizdašnije poticaje nalazi se Singapur, koji već godinama pokušava preokrenuti jedan od najnižih fertiliteta na svijetu. Vlada je nedavno najavila veliko proširenje pomoći obiteljima, prema kojem bi za svako dijete do njegove 17. godine kroz različite oblike izravne financijske potpore trebalo biti izdvojeno gotovo 70.000 singapurskih dolara, odnosno oko 55.000 američkih dolara.
Singapur već ima takozvani Baby Bonus Scheme, kroz koji roditelji tijekom prvih šest i pol godina djetetova života dobivaju novčane potpore, a obitelji s troje ili više djece ostvaruju dodatne pogodnosti. Unatoč godinama takvih mjera, stopa rađanja ostala je iznimno niska. - U konačnici, odluka o tome hoće li netko imati djecu duboko je osobna. Politike same po sebi to ne mogu promijeniti. Ali možemo olakšati Singapurcima koji žele djecu da osnuju i podignu obitelj - poručio je premijer Lawrence Wong.
Veliki zaokret dogodio se i u Kini. Nakon desetljeća tijekom kojih je država ograničavala broj djece, vlasti danas pokušavaju uvjeriti stanovništvo da ih ima više. Kina je 2025. uvela nacionalnu subvenciju za skrb o djeci prema kojoj obitelji godišnje dobivaju 3600 juana, odnosno oko 500 dolara, za svako dijete mlađe od tri godine. Pojedine lokalne vlasti nude i dodatne mjesečne naknade te bonuse obiteljima s više djece. Razlog je ubrzano starenje kineskog stanovništva, smanjivanje radne snage i pad ukupnog broja stanovnika. Sličan problem već desetljećima muči Japan. Roditeljima se ondje isplaćuju mjesečni dječji doplatci, a jednokratna pomoć povezana s rođenjem djeteta povećana je na 500.000 jena, odnosno nešto više od 3000 dolara. Istodobno se širi dostupnost vrtića i drugih oblika pomoći. Bivši japanski ministar za dječju politiku Masanobu Ogura svojedobno je upozorio da bi sljedećih nekoliko godina moglo predstavljati posljednju priliku Japanu da promijeni demografski smjer.
Još dramatičnija situacija godinama je u Južnoj Koreji, koja je milijarde dolara uložila u pokušaje podizanja nataliteta. Roditelji dobivaju novčane potpore nakon rođenja, mjesečne naknade, pomoć za vrtiće, dulji roditeljski dopust i pogodnosti pri rješavanju stambenog pitanja. U borbu protiv demografskog pada uključile su se i privatne kompanije. Newsweek navodi primjer kompanije Booyoung, koja svojim zaposlenicima daje bonus od čak 75.000 dolara za svako novorođeno dijete. Koncern Lotte zaposlenicima s troje ili više djece nudi još neobičniji poticaj, obiteljski automobil sa sedam do devet sjedala. - Koreja će se za 20 godina suočiti s krizom nacionalnog opstanka, uključujući pad ekonomski aktivnog stanovništva i nedostatak ljudi potrebnih za obranu i održavanje sigurnosti - upozorio je predsjednik Booyounga Lee Joong Keun. Južna Koreja ipak je 2024. zabilježila povećanje broja rođenih prvi put nakon devet godina.
Nešto drukčiji pristup imaju nordijske i baltičke zemlje. Švedska ne isplaćuje veliki jednokratni bonus za rođenje djeteta, nego roditeljima osigurava mjesečne naknade, velikodušan roditeljski dopust i subvencioniranu skrb o djeci. U Estoniji obitelji s jednim ili dvoje djece dobivaju 80 eura mjesečno po djetetu, dok se za obitelji s troje ili više djece iznos povećava na 100 eura po djetetu. Potpora se može isplaćivati do 19. godine. Finska je, pak, poznata po svom "baby boxu" s osnovnim potrepštinama za novorođenče, ali roditeljima osigurava i mjesečne novčane naknade. Iznosi rastu sa svakim sljedećim djetetom, a pomoć se isplaćuje do 17. godine. No ni velikodušna socijalna politika nije uspjela potpuno zaustaviti pad nataliteta. Finska danas ima jednu od najnižih stopa rađanja među nordijskim državama.
Među najizdašnijim državama koje Newsweek izdvaja nalaze se Ujedinjeni Arapski Emirati. Ovisno o mjestu stanovanja i programu, državljani UAE-a nakon rođenja djeteta mogu ostvariti pogodnosti vrijedne do 220.000 dirhama, odnosno oko 60.000 dolara. Postoje i mjesečne naknade, pomoć pri rješavanju stambenog pitanja te dodatne pogodnosti za velike obitelji. Te su mjere prvenstveno namijenjene državljanima UAE-a, a ne velikom broju stranaca koji žive i rade u zemlji. Ipak, ostaje veliko pitanje mogu li vlade novcem doista preokrenuti demografske trendove. Dosadašnja istraživanja pokazuju da financijske potpore mogu utjecati na odluke o roditeljstvu, osobito ako ih prate dostupni vrtići, stanovanje i mjere koje olakšavaju usklađivanje obiteljskog i poslovnog života. Međutim, iskustvo zemalja poput Singapura pokazuje da čak ni desetljeća izdašnih poticaja ne moraju dovesti do trajnog rasta nataliteta. Novac može olakšati odluku o djetetu, ali sam po sebi očito nije dovoljan da bi riješio sve dublju demografsku krizu.
Ako politika može učiniti da je nepristojno (i skupo) reći da postoje dva spola ili da Palestinci zaslužuju svoju državu, onda može učiniti i da je nepristojno nemati djecu i šlepati se na račun drugih. I da je govor mržnje sprdati se s obiteljima s više djece. Mehanizmi propagande postoje, samo nema volje.