Dramatične akcije spašavanja u serijalu Stipe Božića

Svjetske planine, rijeke, špilje, pustinje... Sve to obišao je neumorni alpinist i putopisac Stipe Božić. Sa svakoga putovanja vratio se s novim dokumentarcem, koji smo potom imali priliku gledati na HTV-u i tako s njim putovati. I baš kada smo za nedavna emitiranja na HTV-u “proputovali” mnoge vruće i hladne pustinje svijeta, Božić nam je otkrio u koji se novi filmski izazov upustio. U ožujku je, prema svojoj ideji, počeo raditi na novom dokumentarnom serijalu “Nazovi 112”. U realizaciji će mu pomoći snimatelj Joško Bojić, organizator Joško Blajić, producent Miro Mioč i montažer Nikša Rušić.

Zarobljeno 39 planinara

– Ideja je da snimimo od pet do 10 epizoda, u kojima bismo obradili 30-40 brzih akcija spašavanja što su uslijedile nakon poziva službe 112. Početkom zime seriju bismo završili i tada bi počelo emitiranje – uvodi nas Božić u svoju novu “avanturu”, spašavanje na moru, rijekama, u špiljama... u kojima su sudjelovali pripadnici Gorske službe spašavanja (GSS), policija, vatrogasci... Autor je u tome pothvatu ponajprije morao odabrati iz mnoštva akcija one koje će biti okosnica serije. – Ključ za odabir je arhivski materijal. Trebamo imati barem nešto snimljeno kako bismo mogli rekonstruirati događaj. Pokušat ćemo sada doći do spašenih ljudi i njihovih spasilaca kako bi nam oni sami ispričali što su sve proživljavali u tim trenucima – kaže putopisac te otkriva neke priče iz novog dokumentarca. Jedna će biti o Poljakinjama majci i kćeri, koje su se u ljeto 2008. zaputile na Biokovo. No, dogodila se nesreća. Majka je pala i teško se ozlijedila. – Čim je stigao poziv na 112, obaviješten je GSS i odmah smo krenuli u akciju. No, kako je već bio sumrak, a teren nepristupačan, mobitelom iz helikoptera rekli smo mlađoj Poljakinji da, kada nas ugleda u zraku, “flešne” fotoaparatom prema helikopteru kako bismo ih brže našli. Locirali smo ih na vrhu stijene Bukovac. Liječnica i ja spustili smo se užetom do njih, a nosili smo defibrilator, kisik i infuziju. Cijelu noć proveli smo s njima. Ozlijeđenu ženu morali smo spustiti 300 metara do jedne zaravni kako bi se helikopter ujutro mogao spustiti – ispričao je Božić. Bit će tu i akcija koja je 2005. poduzeta zbog 39 polaznika planinarske škole i psa koji su ostali zarobljeni na stjenovitoj “polici” omiške Dinare. Spuštanje jednog po jednog planinara i psa potrajalo je cijelu noć. Serijal će podsjetiti i na spašavanje 10-godišnjeg Ivana Vrdoljaka iz Kaštel Lukšića koji je 3. ožujka 2003. upao u rupu iskopanu za električni stup. Akcija je trajala dugo u noć. Oko dječaka se kopalo, a zapalili su i vatru da bi ga ugrijali.

– Uh, kako me bilo strah! Igrao sam se s prijateljem Petrom i upao sam, oko 18.30, u duboku i usku betonsku rupu, koju uopće nisam vidio. Susjed je odmah pozvao vatrogasce, policiju i GSS. Kad su stigli, čuo sam kako govore da će me teško izvući jer sam se zaglavio s koljenom preko koljena. Sjetio sam se da prije samo mjesec dana negdje nije uspjelo izvlačenje nekog dječaka, koji je na kraju umro. Ipak, nakon sedam sati provedenih u rupi (oko jedan iza ponoći) izvučen sam. No i danas imam posljedice. Bolove u leđima – prepričao nam je danas 17-godišnji Ivan, koji otada dobro pazi kako mu se takva nezgoda više nikada ne bi dogodila. Ni o još jednom spašavanju, koje će također biti dio dokumentarca, nije nam govorio Božić, već čovjek zbog kojeg su na nogama bili GSS, lovci...

– Bio je 9. rujna 2001. S lovcima sam se uputio na Biokovo u lov na divlje svinje. Imali smo i gosta kojeg sam morao odvesti na mjesto gdje vepra treba čekati. Žurio sam se kroz šumu. Skakao s kamena na kamen i odjednom sam osjetio kako me nešto pecnulo po vratu. Pomislio sam da me ogrebla grana. No, tada sam osjetio kako mi je nešto s ruksaka palo na tlo. Okrenuo sam se i vidio velikog poskoka. Tad mi je postalo jasno da je ono peckanje bilo ugriz poskoka. Bio je na grani ispod koje sam prolazio – prisjetio se 53-godišnji Vrgorčanin Miroslav Trlin. Srednji prst lijeve ruke odmah mu je utrnuo. Počelo mu se vrtjeti u glavi. Sjeo je na kamen i shvatio da više ne može ustati. Lovac koji je bio s njim, mobitelom je pozvao hitnu pomoć. Čuvši što se dogodilo, u pomoć su došli i ostali lovci. Trčali su dva kilometra. Stiže i helikopter s ljudima iz GSS-a.

Spasonosni serum

– Stavili su me na spušteni krevet i podignuli u helikopter. Odmah su mi dali injekciju za srce, a u splitskoj sam bolnici dobio serum. U bolnici sam proveo šest dana. Kad sam se posve oporavio, pozvao sam policiju, ljude iz GSS-a i svoje lovce na feštu, kako bih im zahvalio. Pripremio sam dva kozlića, a moji lovci donijeli su vepra - kaže Trlin, koji, inače, piše bajke i pjesme za djecu, no “svojeg” poskoka, dodaje, još nigdje nije opisao. A kako sve izgubljeni i unesrećeni pa onda spašeni – zahvale? – Svakako. Počaste nas janjetinom, daruju opremu GSS-u... No, najljepše mi je bilo za šetnje Splitom kada je neka žena za mnom viknula: Spasioče moj! Bila je to jedna od onih 39 spašenih planinara – uzvraća Božić, koji je i sam pripadnik GSS-a te je sudjelovao u spašavanju tisuća ljudi.