Kolumna

Dokad ćemo imati toliko razumijevanja za nasilnike i zlostavljače?

Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL
Dokad ćemo imati toliko razumijevanja za nasilnike i zlostavljače?
08.04.2024.
u 12:00
Kad se prisjetimo petka – ubijene dvije žene, silovatelj na čelu udruge branitelja, redatelj seksualni zlostavljač – pitamo se u kakvom to svijetu odgajamo sinove i kćeri

Dojavom policiji o pucnjavi u inače mirnoj Livadićevoj ulici u Zagrebu počelo je jutro proteklog petka u Hrvatskoj. Muškarac je ispalio više hitaca u ženu koja je u bolnici podlegla ozljedama. Sutradan je i sam preminuo zbog kiseline koju je progutao. "Netko mi je ubio mamu", zaprimila je zagrebačka policija novi poziv strave ni sat vremena kasnije, ovoga puta sa zagrebačkih Srednjaka. Žrtva je nasmrt izbodena.

Dvije ubijene žene u sat vremena u maloj zemlji poput Hrvatske, koju volimo nazivati sigurnom i pitomom, dovoljne su da se cijela naša nacija sledi. No nije to sve. Predsjednik države Zoran Milanović iznenada je istog dopodneva otkazao dolazak na proslavu 15. godišnjice podružnice Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata u Čepinu, nadomak Osijeku. Ubrzo se pročulo kako se predsjednik okrenuo na autocesti natrag za Zagreb jer je doznao da je čelnik čepinskog UHDDR-a osuđen 2009. na dvije godine zatvora zbog silovanja radne kolegice u osječkoj gradskoj tvrtki Unikom. A na kraju tog dana, kao bomba odjeknuo je tekst Večernjeg lista o priznatom redatelju Daliboru Mataniću, koji je izgubio sve poslove zbog zlostavljanja kolegica. A bio je, komentirat će se potom u javnosti, najglasniji u borbi protiv nasilja nad ženama.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Marijana Rudan

Smatrali su nas teroristima: Film o političkom progonu Hrvata u Australiji 70-ih kandidat je za Oscara

Tijekom pandemijskog lockdowna Marijani Rudan je prišla mlada glumica Kat Dominis i podijelila s njom ideju za kratki film inspiriran stvarnim iskustvima hrvatskih migranata u Australiji 70-ih godina. Iz tog početnog koncepta razvila se snažna autorska suradnja: dvije žene, dvije perspektive, jedna priča koja je dugo čekala da bude ispričana. Rezultat je “Unspoken” (“Neizrečeno”) – umjetnički dojmljiv, emotivno pulsirajući film koji spaja dokumentarističku istinu i obiteljsku dramu. Nastao iz skromnog budžeta, ali neizmjerne strasti, film je ubrzo osvojio svijet.



Komentari 1

SK
SkvikiZg
08:39 09.04.2024.

Građani nemaju razumijevanja ali je sudstvo pre blago.