Kako bi dočarali ljepotu grada, obilježenog stigmom industrijskog zagađenja i nezaposlenosti, 67 Siščana odazvalo se fotografskom natječaju Moj Sisak. Krajobraz, obala rijeke, znamenitosti i ono najvažnije – ljudi zabilježeni su objektivima pretežno amaterskih umjetnika, a 44 najbolja uratka izložena su u galeriji Siscia obscura do 28. travnja.
Dokaz da ima dušu
– Većina vidi Sisak kao siv i prljav industrijski grad. Htjela sam dokazati kako to nije tako, kako je ipak zelen, šaren, veseo i bez obzira na sve probleme jednostavno - grad s dušom. Moja fotografija je noćna, a prikazuje šetnicu dok grad spava – kaže Maja Damjanović. Gimnazijalac Velimir Benić ovjekovječio je “vječnoga” Matoša.
– Svaki grad ima dobrih i loših strana, a najljepši ures Siska po meni su njegove zelene površine i rijeke. Stoga sam fotografirao šetnicu, Kupu, Stari most i kip A. G. Matoša – ljepšu stranu sisačke svakodnevice – kaže Velimir Benić. No, i u njezinu sivilu može nastati umjetnost .
– Nisam bio svjestan koliko sam zapustio vlastiti grad kao temu i inspiraciju. Inače, zagađenost industrijom je prednost ispred objektiva, kao jedna posebnost koja bi trebala biti dobro dokumentirana – kaže Dragan Smolčić prikazujući Sisak u prepoznatljivoj gustoj magli. Adelita Selmić ponudila je crno-bijeli prikaz obitelji Željezarca.
Nezaobilazna stvarnost
– Želim uhvatiti ono što vidim i osjećam u tom trenutku, bez uljepšavanja. Nikada ne bih zaobilazila raspad sistema koji je vidljiv na svakom koraku u Sisku, već naprotiv, istaknula bih ga i bila sretna kada bih slučajno u tome našla nešto lijepo i pozitivno, kaže Adelita. Biciklista na osunčanoj šetnici u bogatstvu kolorita “ulovio” je Slaven Mistrić.
– Uhvatio sam slučajan trenutak, što najviše volim. Grad koristim tek kao kulisu, samo kako bih naglasio glavnu priču. Vidim bijedu, depresiju i sumorna lica s jedne strane te neke nove generacije neopterećene glupostima, Kupu i drage ljude s druge strane – kaže Slaven. Voditelj Siscie obscure, Miroslav Arbutina ističe kako najbolje radove nije bio teško odabrati.
– Pristiglo je dosta istih motiva, poput Staroga mosta, dok je manjkalo ljudi na fotografijama. Ipak, mnogi su iznenadili jedinstvenim pristupom – kaže Arbe.