– U školi sam po cijele dane, a onda doma uglavnom vježbam – kazuje 15-godišnji Tin, učenik zagrebačke škole Primijenjene umjetnosti te Glazbene škole, dok njegov pet godina stariji brat Filip prebire po žicama gitare. On je dan prije stigao iz Beča, gdje je student na glazbenoj akademiji.
Sa sestrom Tamarom, pijanisticom koja je zagrebačku glazbenu akademiju upisala kao 17-godišnjakinja, u subotu imaju važan koncert. Onaj za svojeg tatu Damira. I za sebe. Sami su ostali 25. kolovoza kada je znani zagrebački humanitarac preminuo iznenada, od srčanog udara. Sada će njegova djeca zasvirati upravo za njega te je ovaj put humanitarni koncert namijenjen njima samima. U istom tom stanu u Gundulićevoj, u kojem vrijedno vježbaju, mnogi su našli krov nad glavom kad im je trebalo. Od izbjeglica u vrijeme rata do siromašnih studenata koji su se nekako trebali snaći.
Dodat će mnogi i priču o Damiru Galu koji je spasio staricu iz požara, podijelio tisuće božićnih darova mališanima koji ih inače ne bi dobili... Sada pomoći treba njegovoj djeci, koja su ostala doslovno sama na svijetu. Majka im je preminula prije pet godina.
Nezamislivo je teško
– Otad se otac još više posvetio humanitarnom radu. Vodio je dvije udruge. “Moj grad Zagreb” je pokrenuo jer je htio da se ljudi više cijene, vole i da poveže građane – opisuje Filip svojeg svestranog oca u njegovoj sobi. Na jednom zidu niz diploma, a na drugomu stotine knjiga. Prostor je to koji je onako baš po njegovu, ali ujedno i mjesto gdje su njegova djeca provela svoje živote. Tako je bilo i te 2006. kada im je preminula majka Ruža.
– Nakon majčine smrti smo se nas četvero još više zbližili, malo smo se zatvorili kao obitelj – kaže Tamara, 22-godišnjakinja, koja je preko noći postala skrbnica svojoj mlađoj braći. I sebi, dakako. Pripremala se za diplomski kada ju je u Londonu zatekla tužna vijest.
Ali najednom i surova stvarnost; da se mora pobrinuti za mlađu braću, rješavati račune, pripremiti što će jesti, odjenuti, kako će platiti obveze... Sve što imaju, naime, jest 1600 kuna primanja. Iako mlada pijanistica kaže samo da “nije lako”, zasigurno je nezamislivo teško.
– Dan po dan, korak po korak. Prvo sam riješila skrbništvo nad Tinom. Imamo samo toliko novca i moramo nešto učiniti. Sve smo preokrenuli u stanu, pregledali fascikle da vidimo što sve treba, što moramo plaćati... Onda smo se dogovorili za koncert jer nam treba pomoć i sve smo sami napravili; prijatelji su radili plakate, pozivnice, sve – kaže Tamara. I upravo sve to skupa što nabraja istovremeno joj je i bijeg. Bijeg od pomisli da njezina oca više nema. Bili su jako vezani i ne može još, kaže, stati i razmišljati o tome. Hrabra djevojka teško suspreže suze dok je mlađa braća gledaju. No, ipak uspijeva te zagrli najmlađeg i onako sestrinski pomazi ga po glavi. Borit će se da im obojici osigura nastavak školovanja. I jednostavno – život.
– Moj je život dosad bio sadržajan po ocu i majci. Sada je dio mene nestao – opisuje svoje osjećaje Filip i dodaje kako sada oni prolaze isto ono što je nekoć prolazio upravo i njihov pokojni otac. I on je, naime, u samo nekoliko mjeseci kao mladić ostao bez svojih roditelja. Bila je to, isteče, prekretnica u njegovu životu.
– Tata je uvijek govorio da mu je najveća želja da sjedne za stol sa svojom obitelji i da zajedno ručaju.
Damir Gal je ostao bez toga kao 22-godišnjak. A dotad je, kažu njegova djeca, boemski živio. Kada je upoznao njihovu majku Ružu, ubrzo su se vjenčali, a potom se posvetili djeci.
– Oko nas kao svoje djece su se uvijek slagali i jako puno ulagali u nas. Svi smo išli u dvije škole, i opće i glazbeno obrazovanje – otvoreno kaže Filip, nevjerojatno zreo 20-godišnjak koji neće odustati od svojeg obrazovanja u Beču. Dio visoke školarine namakne sam jer daje instrukcije, ali i zato što je, kaže, otac govorio da je najvažnije imati ideju.
– Ostalo će se naći. I tako je i meni prošla ideja da odem u Beč, a nisam imao novca za to – objašnjava.
Važna je ideja
Duh je to koji su naslijedili i koji ih i sada drži. Realnost je svejedno tu i ovo troje mladih ljudi ne može živjeti sa 1600 kuna. Tamara je preuzela brigu na sebe, preuzela je i vođenje očevih udruga jer nipošto ni jedno od njih ne želi da sada sve stane.
– Tate više nema i ja nemam riječ da to izrazila. Stvarno mi je preteško, ali moram. Prvi se put sada susrećem s toliko problema – govori ova djevojka i moli mlađeg brata da se javi na telefon.
Telefon im ne prestaje zvoniti. Zovu ih mnogi, među kojima i toliki kojima je njihov otac nekoć pomogao. I oni i svi koji mogu neka kupe ulaznicu za taj posebni koncert u subotu 19. studenog u Hrvatskom glazbenom zavodu, Gundulićeva 6a, u Zagrebu. Ulaznice po cijeni od 50 i 100 kuna mogu se rezervirati na brojeve telefona 097 7938 364 ili 091 8954 045. Sav prihod od koncerta ide Tamari, Filipu i Tinu, kojima možete pomoći i donacijom na tekući račun u Zagrebačkoj banci, br. 3222996920 na ime Tamare Gal
cestitam PEGLICA i veliki pozdrav od mene ,ja sam prvi dajem 100 kuna tako samo mozemo biti ljudi! A to politicari nikad nece reci ni svecenici nego samo daj njima ...koliko imamo politicara i svecenika da svaki dade po 100 kuna skupili bi se milioni ..a normalno i mi obicni ljudi koji smo za to da pomognemo uvjek prije njih!a da ne nabrajam umirovljene sofer-konobare tj:nase slavne generale hehe