Demokracija nije samo pravo da svake četiri godine zaokružimo listić. Ona je i pravo da se organiziramo, postavljamo pitanja, kritiziramo, predlažemo bolja rješenja i sudjelujemo u odlukama koje utječu na naše živote. Upravo zato je civilno društvo jedan od najvažnijih, ali često i najpodcjenjenijih dijelova demokratskog sustava.
Iza pojma “civilno društvo” ne stoji nešto apstraktno. To su organizacije i ljudi koji rade s mladima, pružaju podršku žrtvama nasilja, štite okoliš, zagovaraju zaštitu ljudska prava, prate rad institucija, organiziraju volontiranje, pomažu ranjivim skupinama i otvaraju teme koje inače često ostaju izvan fokusa politike.
Novo izvješće Prostor za djelovanje civilnog društva između formalnih pravila i stvarnosti, pripremljeno u okviru projekta „Osnaživanje ekosustava organizacija civilnog društva u Češkoj, Slovačkoj, Hrvatskoj i Sloveniji“ , pokazuje da se prostor za takvo djelovanje u ne zatvara nužno naglo i vidljivo. On se češće sužava polako - kroz administrativne prepreke, nedostatak transparentnosti, ignoriranje prijedloga civilnog društva, političke pritiske i javne etikete koje organizacije prikazuju kao problem, a ne kao dio rješenja.
To je možda najvažnija poruka izvješća: demokracija ne slabi samo onda kada se nekome nešto izričito zabrani. Ona slabi i onda kada se građane i organizacije formalno pita za mišljenje, ali ih se u stvarnosti ne sluša. Slabi kada se javna savjetovanja pretvore u administrativnu formalnost. Slabi kada organizacije koje upozoravaju na probleme postanu meta napada. Slabi kada se rad u javnom interesu mora stalno opravdavati pred optužbama da je “stran”, “politički” ili “nelegitiman”.
U Hrvatskoj izvješće prepoznaje stabilan pravni okvir, ali i niz upozoravajućih trendova. Sudjelovanje civilnog društva u donošenju odluka jedno je od najslabijih područja. Organizacije su otporne, ali sve iscrpljenije administrativnim i političkim pritiscima. Posebno zabrinjava činjenica da Hrvatska godinama nema važeću nacionalnu strategiju razvoja civilnog društva, što dodatno pokazuje nedostatak jasne političke vizije o ulozi civilnog društva u demokraciji.
Za građane to nije udaljena tema. Kada nema snažnog civilnog društva, manje je onih koji će upozoriti na loše zakone, braniti javni interes, podržati marginalizirane skupine, otvoriti neugodne teme ili tražiti odgovornost institucija. Drugim riječima, slabljenje civilnog društva znači manje kontrole, manje sudjelovanja i manje demokracije u svakodnevnom životu.
Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske (CROSOL), kao jedan od partnera koji je sudjelovao u pripremi izvješća, ovim nalazima želi otvoriti širu javnu raspravu o tome kakav prostor za građansko djelovanje želimo u Hrvatskoj. Jer demokracija se ne brani samo u krizama i ne samo na izborima. Ona se brani svaki put kada građani imaju pravo i mogućnost reći: ovo se tiče nas.
Ovaj tekst je objavljen u sklopu projekta „Osnaživanje ekosustava organizacija civilnog društva u Češkoj, Slovačkoj, Hrvatskoj i Sloveniji“.
Financira Europska unija. Izraženi stavovi i mišljenja su odgovornost autora i ne odražavaju nužno stavove Europske unije ili EACEA-e. Za njih se ne mogu smatrati odgovornima ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje potporu.
Projekt je sufinanciran od strane Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.