Davor Kunc: Zagreb je od Bruxellesa čišći i funkcionalniji

Opća uprava za proširenje EU, u bruxelleskom eurožargonu poznatija kao “DG Enlargement” (DG – Directorate General), nekad je bila praktički jedini dio Europske komisije koji se bavio Hrvatskom. Danas je ekonomist Davor Kunc prvi Hrvat koji radi za taj dio Komisije. Nekad su se drugi bavili Hrvatskom, a sad zapošljavaju Hrvate da se bave drugim kandidatima. U timu ljudi koji se bave regionalnom suradnjom i programima na zapadnom Balkanu Davor Kunc zadužen je za područje energije.

Zaposlen na određeno

– Uvijek mi je bila želja raditi u institucijama EU. Još u vrijeme vojnog roka bio sam na civilnom odsluženju u Ministarstvu europskih integracija. Nakon magisterija u Washingtonu stažirao sam u delegaciji EU u SAD-u. Oduvijek sam želio raditi u Bruxellesu, a moja je ideja bila da dođem ovdje čim postanemo članica EU. I došao sam – kaže Davor Kunc. Ono što mi je omogućilo da kvalitetno radim za Europsku komisiju međunarodno je obrazovno iskustvo, kao i životno i radno iskustvo koje sam stekao dosad – dodaje.

Prema statističkim podacima EK, u stalni radni odnos u Komisiji dosad je primljeno 57 hrvatskih državljana. To je samo 0,2 posto od ukupno 23.701 zaposlenika EK koji imaju ugovore na neodređeno ili su tzv. privremeni agenti. Još oko 9000 zaposlenika radi za Europsku komisiju kao tzv. ugovorni agenti, s ugovorima na određeno vrijeme. Nema preciznih podataka koliko je među njima Hrvata jer se takva statistika radi samo jednom godišnje i objavljuje se 1. siječnja. No mnogi su Hrvati u ovoj početnoj fazi zaposleni ne na stalni, nego na ugovor na određeno pa se pretpostavlja da je njihov broj veći od 57.

Davor Kunc zaposlen je na ugovor na određeno vrijeme koje može trajati najviše šest godina. Posao je dobio kao kandidat s liste onih koji su još 2009. prošli tzv. CAST Croatia, prvi natječaj za Hrvate koji žele raditi u institucijama EU kao ugovorni djelatnici.

– U Zagrebu sam diplomirao ekonomiju, a 2006. upisao sam magisterij na SAIS-u, školi naprednih međunarodnih odnosa sveučilišta Johns Hopkins. Prvu godinu proveo sam u Bologni, a drugu godinu u Washingtonu. Nakon toga uzeo sam godinu dana pauze. Svašta sam radio: putovao po Bliskom istoku, bio na summitu NATO-a na kojemu je Hrvatska primljena u članstvo… Kako se zbog blokade pregovora usporio naš ulazak u EU, odlučio sam tražiti posao u Svjetskoj banci u Washingtonu i dobio sam ga. Ljetos sam napustio Svjetsku banku i počeo raditi u EK – opisuje Kunc svoje školovanje i dosadašnju karijeru.

Fakultet koji je pohađao na američkom sveučilištu Johns Hopkins proučava međunarodne odnose kroz vrlo realpolitičku prizmu ekonomije. Kunc je imao dva smjera: međunarodna ekonomija i europska politika. To iskustvo pomoglo mu je da bolje obavlja posao koji sada radi u EK, a pomoglo mu je i iskustvo rada u Svjetskoj banci. Kako uspoređuje te dvije organizacije?

– U Svjetskoj banci je lijepo raditi, ondje radi međunarodni krug ljudi, iz 188 zemalja članica. Postoji sličnost između Svjetske banke i EK jer, primjerice, tim ljudi u kojem radim u Komisiji također je sastavljen od ljudi iz raznih država EU – kaže.

A kakva je razlika između Zagreba, Washingtona i Bruxellesa?

– Nisam se preselio u Bruxelles radi Bruxellesa. Washington je funkcionalniji, organiziraniji, čišći i vrijeme je ljepše. Isto vrijedi i za Zagreb u usporedbi s Bruxellesom. Ali Bruxelles je izvrsno pozicioniran. London, Pariz… Na sat-dva ukrug Bruxellesa ima desetak gradova koji su zanimljivi za vikend-posjete. Bruxelles u sebi ima i međunarodnu atmosferu. Kažu da je u Bruxellesu oko stotinu tisuća stranaca, iz EU, NATO-a, raznih think-tankova i nevladinih udruga… Sviđa mi se grad, ima i jedan “bobo” (bourgeois-boheme) aspekt. Ipak, ljudi koji se u njega dosele manje ga smatraju domom nego neke druge gradove u koje se doseljavaju – kaže Davor Kunc.

Zajedništvo Hrvata

Za nekoga tko je prije Bruxellesa živio i u Zagrebu i u Washingtonu glavni grad Belgije po skupoći življenja je negdje na pola puta. Najam stana je, govori Davor Kunc iz iskustva, upola jeftiniji nego u Washingtonu, ali dva ili dva i pol puta skuplji nego u Zagrebu. Ali i to je relativno, ovisi o kojem dijelu Zagreba i kojem dijelu Bruxellesa je riječ. Sve više Hrvata dolazi i prolazi kroz Bruxelles i skupljaju sve više iskustva. O kvartovima u kojima je dobro stanovati, o mjestima za izlazak, o barovima koji imaju televizijski prijenos utakmica hrvatske nogometne reprezentacije (u posljednjoj fazi kvalifikacija za Brazil, kao mjesto okupljanja ustalio se bar Rooster’s u centru Bruxellesa, inače u vlasništvu Kosovara).

Na internetskim forumima Hrvati koji prolaze testiranja za rad u institucijama EU razmjenjuju sve vrste informacija, o prijevozu do Bruxellesa, o najmu soba ili stanova. Hrvati koji prolaze testiranja pokazali su dobru koordinaciju i zajedništvo kad su se žalili na nepravednost jednog eliminacijskog testa i uspjeli srušiti taj dio natječaja koji je zbog njihovih argumenata ponovljen. (Kraj feljtona)