Davor Ivanković: Nikada neće biti Velike Srbije! Zašto? Jer postoje Hrvati

- Mi Oluju slavimo stalno i to je jako lijepo. Ove godine imamo i okruglu, tridesetu obljetnicu akcije koja je vrhunac i simbol pobjede. To nećemo dati nikome da nam pokvari, pod bilo kakvim uvjetima. To je kristalno jasno. No, ne bih htio da se cijeli Domovinski rat svede samo na Oluju. Upravo to se događa u Beogradu – oni svode cijeli rat na ta četiri dana, kao da rat nije trajao četiri i pol godine. Sustavno izbjegavaju objasniti kako je do Oluje došlo i zašto je došlo. Nikad ne govore o 1991. godini - u razgovoru za Večernji tv kazao je Davor Ivanković, naš dugogodišnji novinar i kolumnist te hrvatski branitelj, analizirajući atmosferu i događanja uoči proslave 30. obljetnice VRO Oluja i Dana hrvatskih branitelja.

Ivanković je podsjetio na okolnosti koje su prije 30 godina dovele do Oluje u kojoj je za 84 sata oslobođeno 10 400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske.

- Ovih dana gledao sam snimke iz 1991.  godine nastale na Baniji, ulazak pobunjenika u Cetingrad, Topusko, Glinu. Sve spaljeno. Crkve srušene. Na snimkama se vidi narod koji slavi, vide se četnici iz Srbije, vide se lokalni ljudi koji su sudjelovali u napadu, žene koje donose kolače i kobasice. Slave, pjevaju Miloševiću, govore da je to opet Srbija. Nije to nikada bila Srbija – ali eto, tada je "postala". Tu za Hrvate nije bilo mjesta. Prva stvar koju treba kazati jest da su Hrvati protjerani. Već 1991. godine, 350.000 Hrvata je prognano. To mlađi često ne znaju. A onda 1992. i 1993. dolazi još toliko izbjeglica iz BiH. U jednom trenutku Hrvatska je skrbila o 700.000 izbjeglica. Trećina teritorija bila je okupirana. Snalazili smo se, nabavljali oružje preko prijatelja i država koje su bile voljne pomoći.

Hrvatska vojska oslobodila je okupirana područja bez financijske pomoći sa Zapada, istaknuo je kolumnist Večernjeg. 

- Rusija se potpuno otvorila za naoružavanje Hrvatske – to nije bilo bez dogovora s Amerikancima. Amerikanci nam službeno nisu mogli pomoći zbog međunarodnog embarga, ali otvoren je kanal preko Rusije. To je druga priča. Ključno je da smo se sami snalazili i sami sve plaćali. Hrvatska, bez ikakve financijske pomoći izvana, pet godina vodi rat, naoruža vlastitu vojsku i oslobađa svoj teritorij. Sami smo to učinili.

Ivanković isitče kako se u Srbiji sustavno prešućuje protjerivanje Hrvata iz njihovih domova 1991. godine.

- Bitno je znati da su Hrvati bili prvi protjerani, da je to bio egzodus i etničko čišćenje – dio priče koji se u Srbiji sustavno prešućuje. Njihova verzija ispada kao da smo Oluju pokrenuli iz mržnje prema Srbima. To je potpuna neistina. Prije Oluje bile su četiri i pol godine rata. Mi smo oslobađali svoju zemlju jer smo to morali učiniti – morali smo povezati teritorij, morali smo preživjeti. Već 1994. Tuđman je otvorio radove na bušenju tunela Sveti Rok. S druge strane bile su srpske pobunjeničke snage. Kakva je to samo poruka bila! 

'Više ne pitamo Beograd što smijemo govoriit, dosta je bilo toga'

Prvi državni kredit Hrvatska je dobila tek 1998. godine,a do tada je svoju obranu i oporavak od agresije plaćala sama.

- Iako smo bili mali, bili smo zapravo veliki. To se ne smije zaboraviti. Danas kad netko kaže da Hrvatska zaostaje - ne, ne zaostajemo. Mi smo fenomen - kaže Ivaković u razgovoru s novinarkom Večernjeg lista Deom Redžić.

Na pitanje zašto Srbi prešućuju činjenice koje su dovele do Oluje, Ivaković odgovara: 

- Beogradska politika već 150 godina počiva na mitovima i lažima. To je odlika njihova sustava. Vidjeli smo nedavno – kad je bio Thompsonov koncert, morali su dodati Juru i Bobana, montirati "Čavoglave", sve da dokažu kako je to ustaštvo. Uvijek tako rade: uzmu nešto što je istina, izokrenu i predstave kao zlo. To im je način. Ali tu griješe – jer Hrvati nisu tako jednostavna priča kao što oni žele prikazati: "ustaše i gotovo". Na isti način tumače i NATO bombardiranje Srbije 1999. Pričaju samo o bombardiranju, bez ikakvog konteksta – kao da je to bilo iz zabave. Kao da su ih Amerikanci, Britanci i Francuzi bombardirali bez razloga. A ne govore zašto. Ne govore što je prethodilo, ne govore o politici koja je dovela do toga. Predstavljaju se kao žrtve, a izostavljaju sve drugo - smatra Ivanković te ističe: 

- Dosta je više toga. Imamo svoju državu, radimo što hoćemo u njoj. Ne pitamo Beograd što smijemo reći, a što ne. To je završena priča. Ako im nešto nije jasno, vrlo rado ćemo im objasniti. Dokazali smo da nismo bolesni mrzitelji Srba, kao što neki pokušavaju prikazati. Pola njihove javnosti zna tko je Vučić i zna o njemu sve. Njima je najteže, jer Srbija s Vučićem gubi godine, desetljeća, kao što je izgubila već cijelo stoljeće zbog pogrešne politike. Nikada neće biti Velike Srbije. Zašto? Jer postoje Hrvati. I dok postoje Hrvati - nema velike Srbije. To je problem koji kroz povijest nikako ne mogu riješiti. Pričaju da su Dubrovnik držali Srbi, da je sve bilo njihovo. Ali to su mitovi. Njihova književnost zaostaje 300-400 godina za našom. I to ne možeš promijeniti. Njihova povijest su mitovi - i stalno ih ponavljaju. Tvrde čak i da Hrvati ne postoje, da su Hrvati zapravo Srbi.

Iz susjedstva se mogu čuti i kritike da se u Hrvatskoj probudio nacionalistički narativ..

- Zar bismo trebali šutjeit o tome da smo Hrvati? No to više ne prolazi. Neće se više dogoditi da ne govorimo da smo Hrvati. I zato nisam više zabrinut za hrvatsku budućnost. Više me ne brine hoće li Hrvatska kao pojam nestati, niti da će naši mladi biti manje zainteresirani za domovinu i njezinu obranu. Bilo koja generacija – Z, Alpha - većinski pokazuje da ne moramo brinuti. I posljednje ankete o vojnom roku potvrđuju to – dvije trećine mladića izjavilo je da bi odabrali vojnu obuku. Četvrtina djevojaka prijavljuje se na dragovoljno služenje. Čujem od poznatih da im djeca nakon mimohoda pitaju kako se mogu prijaviti u vojsku. Prije toga nije bilo. To govori sve. To je neviđeni PR koji je hrvatska vojska postigla.

'Morat ćemo se dogovoriti sa Slovencima tko štiit Krško'

Za Ivankovića je vojni mimohod održan 31. srpnja u Zagrebu bio impresivan.

- Doživio sam ovaj mimohod mirnije nego sve prethodne, ali mi je svejedno bio impresivan. Nekima se možda učinio pomalo dosadnim jer je izvedena čitava sila tehnike i takozvanog sustava domovinske sigurnosti. No, kad čovjek malo bolje razmisli, dobro je bilo vidjeti čime raspolaže cijeli sustav. Meni je ipak najljepši mimohod ostao onaj iz 1995. godine -  emotivno, simbolično, povijesno. No, sada se pokazalo da je Hrvatska danas izuzetno dobro organizirana. Reći ću nešto što možda zvuči bogohulno -organizirani smo gotovo kao Švicarska. U tom smislu, uistinu možemo biti zadovoljni. Naravno, nešto što se zanemarivalo 15 godina ne može se obnoviti u samo pet, pogotovo ne u uvjetima koji su nastupili nakon 2022. godine, kad je Rusija započela agresiju na Ukrajinu. Sve se dodatno zakompliciralo – cijene su eksplodirale, a rokovi produžili.

Ipak, puno toga je naručeno u pogledu naoružavanja hrvatske vojske. 

- Za kopnenu vojsku stižu velike stvari: od raketne artiljerije, američkih Himarsa, do najnovijih tenkova Leopard 2A8 - koji još nisu ni proizvedeni, ali su ugovoreni i uskoro kreće njihova proizvodnja. Planira se i nabava sredstava protuzračne i proturaketne obrane srednjeg dometa, što nam trenutno najviše nedostaje. Taj će se ugovor također potpisati iduće godine. U međuvremenu smo kupili suvremeni francuski sustav Mistral 3, dometa do 7-8 kilometara. Ono što je dobro - nabavljaju se stvarno velike količine, tako da će gotovo svaka postrojba imati svoj sustav. Mistrali će služiti za zaštitu postrojbi, a ne samo objekata, što je ključno. Međutim, tim sustavom ne može se štititi kritična infrastruktura - elektrane, termoelektrane, ključne tvornice, rafinerije, a posebno nuklearka Krško. Za Krško ćemo se morati dogovoriti sa Slovencima - tko je i kako štiti. To pitanje više nije simbolično - ono je konkretno i operativno. Za mornaricu su predviđene dvije korvete - i taj će ugovor vjerojatno biti potpisan 2026.

Ne miruje ni hrvatsko ratno zrakoplovstvo.

- Sustavno se radi na Rafalima, svake godine po četiri aviona bit će prilagođeni tzv. F-4 standardu, s novim radarima i dodatnim sustavima elektroničke samozaštite. Do 2028. imat ćemo potpuno moderniziranu flotu Rafala. Paralelno s tim, kontinuirano se nabavlja i odgovarajuće naoružanje za te avione. Usporedbe radi, u tom razdoblju Srbija će tek dobiti isporuku prvih naručenih Rafala - ističe Ivanković. 

> Sve emisije Večernji tv-a iz specijala '30 godina Oluje' možete pogledati OVDJE.