Dajte šansu Gotovini kao Norcu i Ademiju

Ja sam odvjetnik hrvatskoga generala Ante Gotovine kojega je optužio Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. Kao što znate, Europsko je vijeće na summitu 17. prosinca 2004. odlučilo otvoriti pristupne pregovore s Hrvatskom 17. ožujka 2005. "u slučaju da postoji puna suradnja s ICTY-jem".  

Kompromis prihvatljiv
Dok EU nastavlja procjenjivati napredak prema rješenju slučaja Gotovina, želim obavijestiti Vas i sve druge ministre vanjskih poslova EU da je general Gotovina voljan prihvatiti kompromisno rješenje svojega slučaja.
Dopustite mi da najprije izjavim da je general Gotovina čvrsto uvjeren u svoju nevinost. On je odbijao predati se ICTY-ju samo zbog svojega uvjerenja da mu se pred tom ustanovom ne bi pravedno sudilo. Ipak, general Gotovina razumije da je EU važno da se onim pojedincima koji su optuženi za kršenja međunarodnoga humanitarnoga prava ne da oprost ili imunitet za kršenja za koja su optuženi.

Shvaćajući da je to stav međunarodne zajednice, general Gotovina spreman je prihvatiti da muse sudi pred domaćim sudom u Hrvatskoj vrate li ICTY-jevi suci taj slučaj Hrvatskoj na temelju Pravila 11 bis ICTY-jevih Pravila za postupanje i dokaze. Postoji nedavni presedan za takvo rješenje. U svibnju 2004. ICTY-jev je tužitelj zatražio da se slučajevi dvojice drugih optuženih hrvatskih generala, Mirka Norca i Rahima Ademija, prebace iz ICTY-ja u Hrvatsku. Pruži li mu se jednaka prilika kao i njegovim drugovima Norcu i Ademiju, general Gotovina odmah bi prihvatio da mu sude hrvatske vlasti ukoliko bi bilo prihvaćno da mu se sudi u Hrcatskoj. Priznajemo da bi ICTY, pokažu li se hrvatski sudski postupci na ijedan način pristranima, imao ovlast zahtijevati prijenos slučaja (i optuženika) natrag u Haag. Takvo rješenje nije u neskladu s mandatom ICTY-ja.

Ustroj uspostavljen
Prvo, ICTY već ima uspostavljen ustroj za prenošenje svojih slučajeva u domaće nadležnosti. Drugo, Vijeće sigurnosti uspostavilo je ICTY 1993. godine u velikoj mjeri zbog prosudbe da zemlje u regiji nisu bile voljne ili sposobne progoniti vlastite građane za kršenja međunarodnoga humanitarnoga prava. Taj se zaključak više ne odnosi na Hrvatsku u 2005. EU ne bi dala kandidatski položaj zemlji koja za to nije voljna ili sposobna.

U skladu s time, čini se proturječnim upozoravati da Hrvatska može početi pregovarati o svojemu ulasku u EU samo predajom jednoga od svojih građana za suđenje pred nekom međunarodnom ustanovom uspostavljenom kao ishod nevoljkosti Hrvatske (i drugih) da provodi međunarodno humanitarno pravo. Zaista, suprotno je istinito: nema boljega načina da Hrvatska dokaže svoje europske vrijednosti nego da sama provede suđenja za ratne zločine. S time bih Vas u svezi zamolio da podijelite ovaj prijedlog ostalim ministrima vanjskih poslova EU dok razmatrate početak pregovora Hrvatske za ulazak u EU.