'Brzina kojom ovaj proces napreduje je zabrinjavajuća': Mjerenja potvrdila crni scenarij za Jadransko more

Jadransko more ne postaje samo toplije nego i slanije, a promjene koje bilježe znanstvenici ne zadržavaju se na površini. Nova studija pokazuje da se zagrijavanje i porast saliniteta u Jadranu protežu do velikih dubina, što bi dugoročno moglo utjecati na morsku cirkulaciju i uvjete života u moru. Istraživanje je objavljeno u časopisu Geophysical Research Letters, a znanstvenici su analizirali mjerenja temperature i saliniteta od 1950. do 2025. godine. Podaci obuhvaćaju rezultate istraživačkih ekspedicija, autonomnih mjernih plutača i regionalnih mjerenja u Jadranu.

Studija pokazuje da se Sredozemno more zagrijava i postaje slanije na velikom području, pri čemu je ubrzanje tih promjena posebno izraženo u središnjem i istočnom Sredozemlju, a osobito u Jadranu. „Ono što zaista iznenađuje jest da u svakoj regiji opažamo značajne promjene koje sežu do velikih dubina“, rekla je Elena Terzić iz Instituta Ruđer Bošković, glavna autorica studije i istraživačica fizičke oceanografije.

U gornjih 100 metara Sredozemnog mora temperature su posljednjih godina bile oko dva stupnja više od prosjeka za razdoblje od 1950. do 1999. godine. Od 2000. godine površinske vode Sredozemlja zagrijavaju se za oko pola stupnja po desetljeću, što je - prema studiji - dva do tri puta brže od globalne površine oceana.

Posebno je izraženo zagrijavanje u južnom Jadranu. Tamo se signal zagrijavanja i povećanja saliniteta može izmjeriti sve do velikih dubina, a podaci pokazuju osobito snažan trend zagrijavanja na dubini od 1000 metara. Prema autorima istraživanja, zagrijavanje i porast saliniteta statistički su značajni čak do dubina od 3000 do 4000 metara, dok se ubrzavanje samog procesa može mjeriti do otprilike 2500 metara dubine. „Za nas je zabrinjavajuća bila brzina kojom ovaj proces napreduje, kao i dubina do koje sežu te značajne promjene“, rekla je Terzić.

Jadran ima važnu ulogu u stvaranju guste morske vode. Takva voda tone u dublje slojeve i potom utječe na dijelove središnjeg i istočnog Sredozemlja. Pritom u dubinu prenosi i kisik. Znanstvenici navode da se taj proces i dalje odvija, ali postoje pokazatelji da se način stvaranja guste vode mijenja. Voda koja tone danas je toplija i slanija nego što je bila ranije. Studija nije izravno mjerila gubitak kisika u moru. Istraživači, međutim, upozoravaju da toplija voda može sadržavati manje kisika, što može imati posljedice za morske organizme. Dodatni problem za vrste koje pokušavaju izbjeći više temperature jest činjenica da je Sredozemno more prema sjeveru zatvoreno, dok se zagrijavaju i dublji slojevi.

Istraživači tek trebaju utvrditi koji čimbenici najviše pridonose ovim promjenama. Među njima su atmosfera, isparavanje, oborine, dotok riječnih voda te izmjena vode s Atlantskim oceanom. Za sada nema naznaka da ova studija predstavlja neposredno upozorenje za kupanje ili ljetovanje. Njezina je važnost prije svega u pokazivanju dugoročnih promjena u fizičkim svojstvima Jadrana i njihova mogućeg utjecaja na morsku cirkulaciju i ekosustav.