Britanci počeli tražiti naftu sjeverno od Falklanda

Otočje u južnom Atlantiku, otkriveno u 16. stoljeću, od nenaseljene hrpe kamenja u hladnom moru peststotinjak kilometara istočno od Ognjene Zemlje postalo je takva jabuka razdora da je zbog njega vođen prvi rat između dviju zapadnih država, saveznica SAD. Nakon što je Britansko carstvo zauzelo otoke 1833., tri mjeseca kasnije tim je putem prošao Charles Darwin na svojoj slavnoj plovidbi brodom "Beagle", a njegov opis najbolje govori o značaju tih otoka:

Nakon što je posjed tih bijednih otoka bio sporan između Francuske, Španjolske i Engleske, ostala su nenastanjena. Vlada u Buenos Airesu prodala ih je privatniku, ali ih je koristila, kao nekad Španjolska, za kažnjeničku koloniju. Engleska je istaknula svoje pravo i osvojila ih. Englez koji je ostao da se brine o zastavi bio je umoren, pa su poslali zamjenskog časnika, bez ikakve podrške sile; kad smo stigli, zatekli smo ga kako upravlja stanovništvom, kojeg su više od polovice činili odbjegli buntovnici i ubojice.

Otočje na kojem uglavnom uspijeva škrta trava, jedva dostatna za šačicu ovaca, prije je bilo bitno samo zbog strateškog položaja, a danas je bitno i zbog mogućih velikih nalazišta nafte u podmorju, za koje stručnjaci procjenjuju da bi mogle biti i do 60 milijardi barela (koliko i najveća naftonosna polja u Saudijskoj Arabiji), ali je isto tako moguće da nafte i nema baš mnogo.

Nakon sedmotjednog oružanog sukoba Argentine i Velike Britanije 1982. (907 mrtvih, 1965 ranjenih) obje strane, i poražena Argentina i Velika Britanija, koja je nad otočjem ponovo uspostavila svoj suverenitet i sagradila vojnu bazu, dogovorile su se da spor riješe mirnim, diplomatskim putem. Puni diplomatski odnosi Britanije i Argentine ponovo su uspostavljeni 1989., ali dogovor o pregovorima oko Falklandsa/Malvinasa ostao je samo dogovor i do ozbiljnih pregovora nije nikad došlo.

Novo zaoštravanje odnosa počelo je početkom ovoga tjedna kad je britanska naftna tvrtka Desire Pertoleum PLC postavila platformu za bušenje nafte na stotinjak kilometara sjeverno od otočja i počela pripreme za bušenje na dubini od 3500 metara. Argentinci su žestoko prosvjedovali, i predsjednica države Christina Fernadez progalsila je da svaki brod koji dolazi i odlazi na otoke mora imati dopuštenje Asrgentinaca, što su Britanci uredno odignorirali.

Argentinski ministar vanjskih poslova Jorge Taiana zatražio je sastanak s glavnim tajnikom UN-a  Ban Ki-moonom, a Argentina je zatražila i dobila diplomatsku podršku na samitu Grupe Rio (32 latinoameričke i karipske nacije) u Meksiku. Predsjednik Meksika Felipe Calderon rekao je da "okupljeni šefovi država ponovo naglašavaju svoju podršku legitimnim pravima Republike Argentine u sporu oko suverenosti s Velikom Britanijom". Venecuelanski predsjednik Hugo Chavez ponudio je vojnu podršku Argentini ako je Britanija napadne, ali argentinska vlast i diplomacija unaprijed negiraju bilo kakvu drugu mogućnost rješavanja sukoba osim mirnim putem.

Naravno, miran put je u takvim sukobima uvijek bio rastezljiv pojam; prema najnovijim vijestima, Argentina je blokirala isporuku iz svojih luka jedne pošiljke cijevi za Falklande/Malvine. Hoće li se cijela stvar dodatno razbuktati u diplomatski sukob, ili će sve ostati bura u čaši (ledene atlantske morske) vode, naročito ako od nafte ne bude ništa, vidjet ćemo.