Bozanićev poraz na nedjelji

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić doživio je veliki poraz. Poražen je ne na crkvenome polju, gdje je veoma spretan i okretan, nego na društvenom i političkom području. Dakako, riječ je o konačnom dogovoru sindikata i poslodavaca o radu trgovina nedjeljom koji potpuno odudara od onoga što on i Katolička crkva već godinama naglašavaju i traže.

 Štoviše, kako bi zabranili rad trgovina nedjeljom, hrvatski su biskupi prije tri godine pokrenuli i dotad neviđenu kampanju, koju je i sufinancirala  Hrvatska biskupska konferencija, potpisivana je peticija, provodila su se istraživanja javnoga mnijenja, opsjedani su državni dužnosnici...

Kardinalov je poraz utoliko veći, ne samo zato što je on prvi čovjek Crkve u Hrvatskoj nego i zato što se on osobno unio u tu kampanju, koja je zapravo i počela njegovom uskrsnom porukom 2003. godine. Tada je rekao: "Država koja svrhu svoga postojanja ispunjava upravo kroz zauzimanje za opću, a po tome, na primjeren način, i za osobnu dobrobit, dužna je skrbiti da svatko, ako je ikako moguće, ostvari svoje pravo na nedjelju. Država je dužna preko svojih ustanova dati pravednu zakonsku regulativu za to područje i ne smije pitanja od tolike važnosti prepustiti nižim lokalnim vlastima, odnosno ugovorima između društvenih strana."

Nakon tih njegovih riječi počela je kampanja u suradnji sa sindikatima koja je rezultirala kratkotrajnim Račanovim popuštanjem i zabranom rada trgovina nedjeljom. Ustavni sud je, međutim, Račanov zakon srušio i opet je sve krenulo iz početka. Račanov nasljednik u Banskim dvorima Ivo Sanader biskupima je obećavao da će u Hrvatskoj provesti austrijski i njemački model, odnosno da će sve nedjelje u trgovinama biti neradne, da bi Vlada nedavno javno poručila Crkvi da neće dopustiti da joj ona piše zakone. Crkvu su osamljenu ostavili većinom i sindikati koji su na kraju pristali na kompromis.

I što na kraju zaključiti? S jedne je strane Crkva izigrana i prevarena, što zbog lažnih obećanja, što zbog okretanja leđa od dosadašnjih partnera. S druge strane, Vlada ovime daje do znanja da baš i ne misli kako je Crkva toliko utjecajna u društvu da bi je to na ovome pitanju moglo koštati izbora, za razliku od Račana koji je baš zbog izbora u strahu popustio, dakako i ucijenjen od HSS-a.

Ali i crkveni ljudi su se preračunali jer su zacijelo očekivali veću senzibiliziranost javnosti i društva za to pitanje. A njega nema, pa slijedom toga nema ni tog utjecaja Crkve. Jer su trgovački centri puniji nego ikad dosad, a crkve sve praznije. Na tome bi se i te kako trebali zamisliti crkveni pastoralni stratezi.