Bosanski ratni bog Dudak

Sav razdragan nakon što je u netom oslobođenom Bihaću upoznao zapovjednika 5. korpusa Armije BiH generala Atifa Dudakovića, o kojemu su se već proširile bosanske legende, glavni urednik sarajevskih Dana, na izlasku iz Bihaća susreće grupu dječaka i, još pod dojmom susreta s glasovitim generalom, pita dječake: "Ko je najbolji vojnik?"

I očekuje samo jedan odgovor, tj. da će dječaci potvrditi njegovo oduševljenje i reći: "Dudak!" No, dječaci, na njegovo iznenađenje, uglas povikaše: "Hrvatski!" "E, .ebi ga..," promrsi razočarani urednik videći da su bihaćki dječaci bolje shvatili značenje Oluje za svoj grad nego što je on shvatio veličinu Atifa Dudakovića. Za rata i poraća slavljeni general našao se, nakon što je u Beogradu prikazana snimka mučenja srpskih zarobljenika na Baniji, u položaju sličnom kao za srpske opsade Bihaća.

Puštanjem snimke Srbi žele Dudakovića optužiti za taj zločin, a on tvrdi da ga lažno optužuju i da mu podmeću. Pritom zapovjednik 5. korpusa ne niječe da su Gazije i Hamze pripadale 5. korpusu. Tako se nekoć legendarnog Dudaka, kako mu se tepa(lo), nakon optužbi da je odgovoran za zločine koji da su počinjeni nad pristašama Fikreta Abdića, na obljetnicu Oluje krivi da je odgovoran i za zločine počinjene pokraj Dvora na Uni.

Dudaković tvrdi da je snimka srpska podmetačina i potvora, kojom se želi oblatiti njegova vojnička čast i slava 5. korpusa. Profesionalni vojnik Dudaković uvjeren je da je snimka montaža i maslo specijalnih službi koje su te zanatske vještine stekle u bivšoj JNA, gdje je i on bio do 1992. Dok nije prebjegao u Bihać, Atif Dudaković je bio major artiljerac u zadarskom garnizonu JNA. Danas 52-godišnji general Armije BiH, u JNA je došao kao dječak iz Orahove pokraj Bosanske Gradiške. Završio je srednju vojnu školu i akademiju kopnene vojske. U zadarskoj je JNA artiljeriji bio i kada se već uvelike tuklo po gradu.

Bio je na istoj strani s Ratkom Mladićem i sličnim oficirskim "drugovima", koji su poslije zvijezdu, što na glavi, što u glavi, zamijeniti kokardom. Dudaković i neki oficiri Muslimani poslije su, vidjevši da je Bosna ipak napadnuta unatoč tome što su mislili da neće, prebjegli u bosansku vojsku. Zato i ima Zadrana koji drže da bi, neovisno o sadašnjim srpskim optužbama, trebalo ispitati Dudakovićevu odgovornost za granatiranje njihova grada. Neki Hrvati pak, koji su također bili oficiri JNA kada se već redovito napadalo hrvatske gradove, a nisu iz JNA otišli prije Dudakovića, unatoč oklijevanju i bi-ne-bi, čak su postali i generalima HV-a! 

Atif Dudaković je kao vojnički školovan i s nešto iskustva s hrvatskog ratišta imao i dovoljno kuražnosti da se prihvati zapovjedništva 5. korpusa u vojnički potpuno bezizglednoj situaciji. Očito je imao i vojničkih vještina i karakternih osobina koje su ga, unatoč bosanskoj osobini pretvaranja svega i svačega u "legendu", ipak pretvorile u ratnu legendu, da bi ga se potom diviniziralo preko svake mjere. Peti je korpus postao "sila nebeska", a njegov zapovjednik nešto kao staroslavenski bog, jednostavno: Dudak. Ti koji su ga nekoć obogotvorili sigurno neće vjerovati u ovo za što ga se sada okrivljuje.