Predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, nadbiskupu zadarskom mons. Želimiru Puljiću, kao da se sve loše u posljednje vrijeme sručilo na glavu. Em financijski problemi u bivšoj biskupiji u Dubrovniku s jedne strane, em pedofilski slučaj don Nedjeljka Ivanova s druge, a sad evo i s treće – nove nevolje.
No, nije sve tako crno kao što se na prvi pogled čini, jer je mons. Puljić sve jade koji su ga snašli odlučio podijeliti s javnošću, tj. ništa ne skrivati pod tepih, već otvoreno progovoriti o očito vrlo bolnim temama. A pedofilski slučajevi su, budimo iskreni, najbolniji. Kako za samu Crkvu, tako i za cjelokupnu javnost. Samo otvorenošću, koju još od Benediktova pontifikata odlučno s crkvenog vrha zastupa i provodi hijerarhija, Crkva može stati na kraj pedofiliji.
Svjestan je toga i mons. Puljić, koji je objavom sankcija vlč. Ivanovu rekao kako se svaki slučaj pedofilije mora prijaviti, kako bi se istražio i kaznio, kako s crkvene tako i s državne strane, jer je pedofilija nespojiva sa svećeničkim pozivom i poslanjem. Puljić se tako, htio - ne htio, pretvorio u vrlo transparentnog borca s pedofilijom u crkvenim redovima.
Doduše, ona se može mjeriti u promilima, ali i usprkos tome svećenik-pedofil opća je sablazan kojoj u Crkvi nema mjesta. Najnoviji slučaj u neposrednoj blizini nadbiskupa Puljića još nije dobio vatikanski epilog. Čeka se nalaz istrage Kongregacije za nauk vjere. Međutim, Puljić je već sad spremno izašao s njime u javnost. I na toj hrabrosti i odlučnosti svatko mu mora bez zadrške čestitati. Ali se i dalje držati one njegove da svaki slučaj pedofilije valja odmah prijaviti. Jedino će se tako, uz odlučnu akciju crkvenih vlasti, moći iskorijeniti.