Bolesno je društvo u kojem roditelji moraju financirati djecu u 30-ima

Ako danas ni obrazovanje, ni trud i rad više nisu jamstvo mladima u EU da će si moći osigurati pristojan standard, koji nužno uključuje krov nad glavom, živimo li doista u najboljem dijelu svijeta ili svjedočimo sve većem raslojavanju u kojem manjina akumulira imovinu, a većina se treba pomiriti s vječnim podstanarstvom? I ovisiti o nemilosti stambenog tržišta na kojem su najamnine i cijene nekretnina diljem EU-a izmakle kontroli.

Zar je normalno da čak i u Njemačkoj, koja je imala jaku socijalnu državu, "baby boomeri" moraju financijski pomagati odrasloj djeci u 30-ima i 40-ima i unucima kako bi zadržali standard srednje klase iz roditeljskog doma? Kome su još važne Aristotelove riječi da je najbolja ona država u kojoj se najveći dio stanovništva ubraja u srednju klasu? Kome je važan opstanak Europe na temeljima grčke filozofije, rimskog prava i kršćanske etike? Izgleda da je to za "napredne" nazadno. I tko će se pobrinuti za djecu koja ne potječu iz obitelji s jakim backgroundom?