Svečanu misu polnoćku u požeškoj Katedrali predvodio je biskup Antun Škvorčević. Vjernicima koji su ispunili Katedralu biskup je u pozdravu navijestio najuzbudljiviji događaj ljudske povijesti, utjelovljenje i rođenje Sina Božjega od Marije Djevice. Kazao je da je po njem u sve naše ljudsko i hrvatsko ušlo Božansko i dalo mu smisao.
Čestitao je svima Božić, jer – istaknuo je – svi su u njem primili najviše dostojanstvo, postali sinovi i kćeri Božje. Dodao je da sve naše sumnje i nemoći, nade i uzmaci, nastojanja i trpljenja nisu vrtnja u krugu i tapkanje na mjestu, nego hod s betlehemskim Bratom pod ruku koji je put što vodi k cilju. Pozvao je nazočne da se raduju tome svome stanju i očituju to riječima i zanosom božićnih pjesama u koje je utkana vjernička duša naših pradjedova.
U homiliji biskup je spomenuo kako se u svijetu, Europi i Hrvatskoj u posljednje vrijeme puno govori o krizi te bi ovo trebao biti krizni Božić. Istaknuo je da je minulih dana naišao na zgodan članak koji tvrdi da je teško biti čovjek u Hrvatskoj i dodao kako mu se svidjela ta misao jer upozorava da je pitanje čovjeka dramatičnije od okolnosti u kojima se on nalazi. Kazao je kako nas upravo u tom smjeru vodi i naviještena Božja riječ.
Biskup je rekao da tamu koju u čovjeku stvara sebičnost i zlo ne može ni danas u Hrvatskoj rastjerati nikakva politika ni gospodarstvo, nego samo onaj koji je za sebe ustvrdio da je Svjetlo svijeta. Zanemarimo li njega u osobnom i javnom životu, kako ćemo s našim tminama, hoćemo li ostati narod koji hodi u tami, zapitao se biskup. Pozvao je da ove svete noći otvorimo svoja srca Isusu Kristu i sa svom iskrenošću ga zamolimo da uđe u naše osobne i narodne tmine, da ih prosvijetli snagom svoje ljubavi te Hrvatska bude zemlja svjetla i mira.