Birači su se lijepo narugali Tomislavu Karamarku i Zoranu Milanoviću natjeravši ih da se klanjaju ljudima kojima se do nedjelje ne bi javili ni na telefonski poziv, i to što su ih spustili na zemlju zasad je jedini dobitak posljednjih izbora. Mostu se izborni uspjeh dogodio posve slučajno, Drago Prgomet ga je prigrlio srčano, no Božo Petrov još ne zna što bi s pozicijom treće političke snage u zemlji. Ne ulazi mu se u vladu jer očito nije spreman preuzeti takvu vrstu odgovornosti, a i da uđe pitanje je što zna i može učiniti. Čuvanje leđa manjinskoj vladi lošije je rješenje jer će stalno proizvoditi nove krize.
Ni sam Petrov ne zna koga je za sobom povukao u Sabor, je li ljude o čijim potpisima ovisi sastav nove vlade u politiku odvela nužda, osveta, samopromocija ili čista slučajnost? Most već tri dana spominje reforme, no njih u izbornom programu te stranke nema, kao što ih nema ni u izbornim programima HDZ-a i SDP-a. HDZ je svoj program skrivao, SDP se nije posebno ni trudio oko njegova sadržaja, dok u izbornom programu Mosta ima svega, od ozbiljnih prijedloga kao što je onaj vezan uz lokalnu upravu, do kopiranja tuđih navoda s interneta ili pak do u detalje razrađenog plana ustroja domobranske pričuve pri MORH-u? Uvlačenje monetarne politike u izborne kalkulacije dodatni je problem. Božo Petrov pridobio je građane iskrenošću, a sad ćemo vidjeti može li se pridobiti njega i po kojoj cijeni! Čovjek koji je u svom kratkom gradonačelničkom mandatu postao sinonim za skromnost, štednju i radišnost ne treba postati kalkulant koji će otežati stanje u zemlji.
Karamarko je osvojio deset mandata vise nego prije 4 godine a Milanovic 25 mandata manje, ne kuzim kako opet lažete.