Bez panike! Rusi 
ni ovoga puta neće napustiti svoju stepu 
i banuti na naša vrata

Zaista je urnebesno, ali i pomalo uznemirujuće, pratiti ovih dana u medijima napise o ruskoj vojnoj intervenciji u Siriji, koje, bar zasad, ne uspijevaju dobaciti dalje od pukih teorija urote. Urote su ok i zvuče sasvim dobro na sanskritu, arapskom, ruskom ili hrvatskom jeziku, ali na engleskom, u američkim ili britanskim medijima, one jednostavno ne zvuče dobro. Prije ove zadnje medijske kampanje o Putinu koji krišom gradi baze po Siriji i dovlači tamo trupe za odlučujuću borbu protiv Isil-a, imali smo prilike čitati sličnu bajku o navodnom "priznanju" ruskih zvaničnika o 2000 poginulih i 3200 teško ranjenih ruskih vojnika na ukrajinskom bojištu, koju su prenijele sve svjetske agencije, a kao autoritet ju navodili i neki naši stručnjaci za Ukrajinu.

Silna je i opasna to neka vojska kojoj je odnos ubijenih i ranjenih 2:3, ako znamo da je u Drugom svjetskom ratu taj odnos bio 1:3, a danas je spušten na 1:5! To što se pokazalo da izvor ovih "informacija" nije nikakav službeni Putinov ukaz, već čista izmišljotina fantomskog sajt "Poslovni život" (Delovaya žizn), napravljenog za jedan dan na običnoj Joomla platformi, nije omelo uglednog povjesničara Paula Rodericka Gregoryja da u "Forbesu" napiše analizu koja se bazira na tom izvještaju, a kojega su u toj zabludi slijedili mnogi. Međutim, osim nekih novinara, koji su izrazili zgražanje nad blatantnom laži na koju su nasjeli, poput Leonida Bershidskog, kome se ne može pripisati naklonjenost Putinu, malo tko je osjetio potrebu čak i demantirati "vijest" koja je do jučer krasila naslovnice.

Umjesto toga, krenulo se s novim, još luđim spinom – Rusi se iskrcavaju u Siriji! Kao u onom komičnom engleskom komadu o skarletnom Pimpernelu, koga bjesomučno traže francuske revolucionarne vlasti, dok im on vješto izmiče, tako i ovdje, čini se, prisustvujemo urnebesnom komadu gdje se cijelom svijetu na gotovo svakom mjestu priviđaju ruska vojska i Putin lično, mada ih nikako ne mogu locirati i uhvatiti. Zašto smatram da na ovu vijest treba reagirati suzdržano? Prije svega, opet izvori. Sada je to jedan opskurni izraelski portal, kojem je glavna referenca to što ima nekih 25000 "lajkova" na Facebooku, a čiju informaciju bez provjere prenose mainstream mediji. Dalje, kao materijalni "dokazi" ovih glasina, uzimaju se selfiji ruskih vojnika i slike ruskih aviona MIG-31, koji su mogli biti snimljeni bilo gdje. Uz to, slike ruskih migova na svom Twitter nalogu objavila je, ni manje ni više, nego al-Nusra Front, tj. Al-Kaida u Siriji. Teroristi, ipak, ne mogu biti relevantan izvor informacija.

Pored toga, Rusi uopće nemaju logistiku za vođenje rata i držanje trupa izvan radijusa od 1000 km od svoje granice, tj. na teritoriju bivšeg Sovjetskog Saveza. Svoje trupe ne drže čak ni u Gruziji i Ukrajini, a ne u Siriji. Uostalom, za takvu avanturu Putin nema ni potporu javnog mnijenja još od Afganistanskog rata. Drugim riječima, Rusija je obična nacionalna država, čija vojska ima mandat braniti nacionalne granice i ugroženi nacionalni interes, a ne imperij s globalnom misijom. Nema sumnje da bi Rusi voljeli da se mogu značajnije vojno uplesti u rat u Siriji, naročito ako strahuju da je sljedeći korak usmjeravanje džihadista Isila i Nusra fronta prema južnim ruskim susjedima, pa je bolje s njima se obračunati u Siriji, nego na svom pragu. Međutim, ona takvih mogućnosti jednostavno nema. To može imati samo uz otvorenu podršku NATO-a i susjednih arapskih zemalja i Izraela, a bar do sada nismo vidjeli niti naznake mogućnosti takve podrške. Zato, bez panike. Rusi ni ovoga puta neće napustiti svoju stepu i banuti na naša vrata.

Jedan od najpostojanijih intelektualnih autoriteta dvadesetog stoljeća, koji je čitavog života išao protiv struje svjedočeći istinu, Malcolm Muggeridge, vjerovao je da su masovni mediji, od izuma televizije nadalje, zapečatili našu sudbinu, osudivši nas na masovnu manipulaciju javnim mnijenjem, uništavanje dobrog ukusa i klasičnog obrazovanja. Možda je taj nestanak horizonta istine u našem postmodernom dobu medijskih atrakcija najvidljiviji u jeziku, ponajprije u glavnom jeziku globaliziranih medija – engleskom. Naime, medijske laži na engleskom jeziku jednostavno nisu u duhu tog jezika i nemaju onu privlačnu snagu teorija urote na drugim jezicima.

Ma što o tome govorili filozofi, postoji samo jedan jezik koji preciznost, jasnost i istinitost ima upisane u svom genetskom kodu. To je jezik odgojen u sigurnosti Otoka, zaštićen prirodnim granicama od izazova koji bi mogli pomutiti njegov filozofski mir. Na engleskom jeziku stvari su mogle biti nazivane svojim pravim imenom. Na njemačkom je teško govoriti istinu, jer su Nijemci bili okruženi neprijateljima, pa je njemački jezik po prirodi stvari u svoj kod morao ugraditi "lukavstvo uma". Slaveni, stalno izloženi osvajačkim pohodima divljih naroda s istoka, a ponekad i sami u toj ulozi, također nikad nisu uspjeli uspostaviti u svom jeziku odnos s istinom. Zato kod Slavena dobro cvjetaju teorije urote. Neprijatelj uvijek prijeti. Da ne govorimo o Starim Grcima, Bizantincima i Arapima. Tamo vjerojatno nikad nitko nije ni pokušao reći nešto istinito. Čak i njihove teorije urote zvuče groteskno, bez ikakve pretenzije na istinitost. Na istoku vlada carstvo privida. Nije slučajno da Indusi čitav svijet smatraju iluzijom maje.

Ako je išta spasilo civilizaciju od izazova somnabulnih i opasnih metafizičkih ideja, onda je to globalna dominacija engleskog jezika. Bar je to do nedavno tako bilo. Zato je i opasan ovaj trend imunizacije na istinu i bujanja teorija urote u zapadnim medijima. Čovječanstvo bi moglo izgubiti jedini dar koji mu je dan kako ne bi potpuno utonulo u amok istočnjačke maje i agoniju života u laži.